Ako ste mislili da je predizborna kampanja razlog zbog kojeg je pojačan stupanj odioznosti koji bošnjačka politika, mediji, akademska zajednica i stotine tisuća „običnih Bošnjaka“ odašilje prema bh. Hrvatima, grdno ste se prevarili.
Izbori su evo iza nas, no otrovne strelice kojima je cilj uplašiti i demoralizirati Hrvate stižu nam od susjeda jednakim intenzitetom. Čak i jačim nego u kampanji.
Iako postoje značajne razlike među bošnjačkim političkim strankama, unutar bošnjačke akademske elite, ali i unutar bošnjačke medijske zajednice, kad na dnevni red dođe odnos prema Hrvatima, onda je zajednički nazivnik potpuno jasan – ni u kojem slučaju se ne smije priznati nacionalna prava hrvatskome narodu u BiH. Ne smije se priznati ni da postoje, pa se stoga sve glasnije govori o „bosanskim katolicima“.
Tako se dogodilo da su vehabijske zajednice glasovale za Komšića – čovjeka kojemu je, tvrde upućeni, određena razina alkohola uvijek prisutna u krvi. To džematlijama ne smeta, dok je god u funkciji obespravljivanja Hrvata. Alkoholizam nije haram ako je u bošnjačkom interesu.
Hrvatska konstitutivnost se mora osporavati po svaku cijenu, pa makar to značilo i negiranje Ustava BiH, rušenje Daytonskog mirovnog sporazuma, ignoriranje presuda Ustavnoga suda BiH… Bošnjački narod kao i njegova elita danas je izgleda spreman uništiti „Bosnu“, ako će to značiti da ujedno uništavaju i Hrvate.
Prije ovih izbora u hrvatskoj javnosti se pomno vodilo računa da se narodi razdvoje od političkih elita. Tako se nikad nije događalo da se narod optužuje za ono što njegove elite rade. Jer politika je politika, a život je život. No, broj glasova koje je Komšić dobio na posljednjim izborima jasno je (po)kazao što bošnjački narod misli o svojim susjedima Hrvatima.
A to što misli ne bi se smjelo misliti ni za najgoreg neprijatelja, a kamoli za susjeda s kojim se dijeli svakodnevnica.
Bošnjaci svakim danom sve više otkrivaju kako će izgledati život za hrvatski narod ako se izgubi konstitutivnost i kako će se „temeljni narod“ odnositi prema drugom i drugačijem.
Bošnjački „zulum“ nad Hrvatima neće prestati, nego će se dalje intenzivirati.
Da bismo se od njega obranili, nužno je zbiti redove i ustrajati u svojim zahtjevima. Hrvatima u BiH nitko neće pomoći ni Bruxelles, ni Washington, ni Berlin… Hrvati se moraju sami izboriti za svoja politička prava i to po svaku cijenu. Jer države dolaze i prolaze, ali narodi ostaju.
Hrvatska politika stoga u ovom trenutku ne smije podleći nikakvim pritiscima, ma odakle oni dolazili. Dragan Čović, HDZ BiH i HNS BiH moraju ostati čvrsti u svom zahtjevu da je za formiranje bilo kakve vlasti preduvjet rješavanje problema legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda u BiH.
Ako će Bošnjaci silom praviti vlast bez hrvatskih političkih predstavnika, onda neka to i rade. No, hrvatska politika ni u kojem slučaju ne smije pomagati Bošnjacima da „povale“ Hrvate.
Zato Čović mora ostati čvrst u svom stavu da nema vlasti bez izmjene Izbornoga zakona. To je ono što hrvatski narod od njega traži i zbog čega je glasovao za njega. Ako bošnjačke stranke ne pristaju na taj uvjet, onda neka prave vlast bez hrvatskih stranaka.
Ni to za Hrvate ne bi bilo ništa novo.
Dnevnik.ba