Priča počinje ovako:
Rodonačelnik ilirskog roda Ilirije bio je sin boginje Harmonije i Feničanina Kadma. Kadmo je po nalogu svog oca, feničanskog kralja Agenora, morao poći u potragu za svojom sestrom Europom koju je oteo Zeus. Kadmo se nije usudio neobavljena posla vratiti kući te se nakon mnogo lutanja zadržao u Beociji, u Grčkoj, gdje je osnovao grad Tebu. Oženio se Harmonijom, kćerkom Aresa i Afrodite, a po nalogu proročanstva morao se zaputiti među ilirske Enhelejce kako bi postao njihov kralj. Narod nad kojim je vladao Kadmo nazvan je po njegovom sinu Iliriju. Ostarivši, Ilirijevi roditelji Harmonija i Kadmo pretvorili su se u zmije i u takvom obliku nastavili vječni život. Ilirija je po rođenju obavila zmija i u njega prenijela svoju magičnu moć. Filološka istraživanja pokazala su kako je velika mitska zmija u indoeuropskih Hetita nosila ime istog porijekla. Zvala se Ilujanka i imala je vrlo značajnu ulogu u ilirskoj religiji te ime Ilira možemo povezati s ovom životinjom, piše Federalna televizija.
Zanimljivo, rekli bismo. Posebno za ljubitelje grčke antologije. A što kada bismo dodali da se ne radi samo o Grcima i njihovoj bogatoj povijesti? Što kada bi na trenutak pomislili da se radi o jednom malom, a ipak tako značajnom dijelu povijesti područja Bosne i Hercegovine?
U vrijeme mikenske kulture, tisućama kilometara udaljeno uzvišenje nadomak današnjeg Stoca postalo je interesantno ‘nekim tamo grčkim odmetnicima‘, te su se prije čak 23 stoljeća tu i nastanili. Njihov dolazak i opstanak i dalje je obavijen velom tajne, iako je sasvim sigurno da lokacija koju su izabrali nije bila slučajna. Ali bili su tu i izgradili kompleks koji mnoge i danas ostavlja bez daha. Opjevani u Homerovim epovima, uzdizani kao bogovi, u svoje vrijeme bili su poput današnjih Marvelovih superheroja. Rađali, živjeli, umirali, trgovali i pjevali. Tko su bili Daorsi?
Daorson je mjesto koje ne možete dočarati fotografijama. Mjesto je to na koje kada kročite svojim veličanstvenim zidinama ostavlja dojam kao da ste kilometrima daleko. Nekog drugog vremena, a i nekog drugog prostora. Mjesto je to koje je svojevremeno bilo posebno interesantno i Salinasu, a koji je, neki će se sjetiti u svojim za mnoge suludim teorijama, tvrdio da se radi o antičkoj Troji. Daorson je, kažu, građen po uzoru na Mikenu, opjevanu u Ilijadi i Odiseji, na čije kiklopske zidine jednostavno ne možete ostati ravnodušni. I na kraju, mjesto je to koje danas rijetko koga zanima. Bez istaknutih oznaka, na ovo mjesto stići ćete samo uz pomoć navigacije ili ako sa sobom imate nekog od lokalnih mještana. Očito Daorson nije zanimljiv lokalnim vlastima (ali i šire), možda upravo zbog činjenice što je njegovu povijest teško svojatati.
Od ranog brončanog doba, oblast oko rijeke Neretve naseljavalo je ovo mistično ilirsko pleme. Svoje središte Daorsi su imali u utvrđenom naselju kod sela Ošanići kraj Stoca, danas arheološki lokalitet poznat od nazivom Gradina ili Daorson. Prve pouzdane informacije o Daorsima donose nam grčki autori oko 500 godina pr.n.e.
Grad Daorsa, njihov plemenski centar, bio je helenistički grad. Imao je snažno utvrđenje i svoje je najveći procvat doživio između trećeg i drugog stoljeća pr.n.e. Za vrijeme ratova između Rima i ilirskog plemena Delmata, u kojima su Daorsi sudjelovali na strani Rimljana, negdje oko 50 godine pr.n.e. grad je bio spaljen. Nakon toga na ovom lokalitetu nije obnovljen život.
Kako akropola nije bila prirodno osigurana, oko nje je izgrađena tvrđava s kiklopskim zidinama. Ukupna dužina zida bila je 63 metra, a debljina se kreće između 170 i 180 cm. Zid je prvobitno bio visok oko pet metara. Poput starogrčkog grada Mikena, za izgradnju Daorsona korišteno je megalitsko kamenje za čije povezivanje nije korišten nikakav vezivni materijal. Raščišćavanje, jugozapadne kule utvrđenja otkrivena su glavna vrata kiklopskog zida, donosno ulaz u akropolu. U donjim dijelovima ruševine pronađeni su dijelovi vrata oštećenih vatrom i zdrobljena brončana kaciga. Između zidova i provalije otkrivena je podnica s udubljenjem. To je vjerojatno bilo podnožje granitne statue od koje su pronađena i četiri manja dijela. Može se pretpostaviti da je ovdje bilo svetište Kadma i Harmonije.
U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pr. Kr., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima. Oblici prikazanih brodova upućuju na zaključak da su Daorsi gradili dvije vrste brodova: ratne i trgovačke.
Daorson se također nalazi u neposrednoj blizini lokaliteta Desilo u Hutovu blatu, gdje je mr. Snježana Vasilj otkrila ilirske brodove, prve takve vrste u svijetu. Dr. Niels Miller Schiesel s Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu je 2007. godine radio geomagnetna istraživanja Daorsona. Njegova istraživanja su otkrila zidine koje se danas nalaze pod slojem zemlje, a koje su oko 500 godina starije od zidina koje su već otkopane.
Posjetitelji ovog ilirskog grada mogu osjetiti dašak magičnog Homerovog svijeta, kojim dominiraju olimpski bogovi, epski junaci i kiklopi, koji su, prema legendama, napravili gradove koji izgledaju poput onog čije ostatke imamo u blizini Stoca.
Dnevnik.ba