Time je utrt put ka istini, sagledavanju razmjera i dokumentiranju brutalnih zločina, počinjenih u srpnju 1995. godine, a izrečene presude opomena su i trajni podsjetnik civiliziranom svijetu kako se ništa slično u budućnosti nikada i nikome ne bi dogodilo.
Između ostalih, izvršenje genocida u i oko Srebrenice (Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 iz 16. travnja 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona UN-a) potvrdila je i najviša sudska instanca u sustavu Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudom od 26. veljače 2007. godine.
Rješavajući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije (tužba pokrenuta 1993. godine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije-SRJ), ICJ je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiteljima genocida označeni su vojska i policija Republike Srpske.
Presudom ICJ-a je, između ostalog, utvrđeno “da je Srbija prekršila obavezu sprječavanja genocida iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi s događajima u Srebrenici u srpnju 1995. godine te da nije ispunila obaveze iz privremenih mjera koje je Sud naredio 8. travnja i 13. rujna 1993. godine u ovom predmetu, tako što je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici”.
Prema podacima Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH), Haški tribunal (ICTY), odnosno njegov sljednik Međunarodni mehanizam za kaznene sudove (MMKS), Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj dosad su osudili ukupno 48 optuženika na više od 700 godina zatvora i izrekli pet doživotnih kazni za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u srpnju 1995. godine.
Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH, osudivši ukupno 26 osoba, u Haagu je osuđeno 15 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, dok je srbijansko pravosuđe osudilo pet osoba za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj osuđena su dvojica bivših pripadnika “Škorpiona”.
Za genocid u Srebrenici osuđeni su i najviši civilni i vojni dužnosnici RS-a – Radovan Karadžić, prvi predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik Vojske RS (VRS), koji je u ožujku 2019. godine u Haagu osuđen pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH (1992-1995.). Karadžić je u svibnju ove godine iz Pritvorske jedinice u Haagu prebačen na izdržavanje kazne u zatvor u Velikoj Britaniji.
Također, bivši zapovjednik Glavnog stožera VRS-a Ratko Mladić je na doživotni zatvor osuđen pravomoćno 8. lipnja ove godine, čime je Apelacijsko vijeće MMKS-a potvrdilo prvostupanjsku kaznu, izrečenu za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, odnosno udružene zločinačke pothvate, ubojstva, progone, teroriziranje civila i uzimanje talaca.
Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Haški tribunal je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je imao genocidnu namjeru uništiti Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe, a dokaz za tu njegovu namjeru, po presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.
- Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica - rečeno je prilikom izricanja prvostupanjske presude u studenom 2017. godine, kojom je, kao i drugim presudama ICTY-a i Suda BiH, utvrđeno kako su pripadnici vojske i policije RS u srpnju 1995. izvršili napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, nakon čega je više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a više od 40.000 žena, djece i starijih protjerano.
Apelacijsko vijeće MMKS-a potvrdilo je u konačnoj presudi Mladiću zaključke Pretresnog vijeća ICTY-a kako je u Srebrenici postojao udruženi zločinački pothvat (UZP) s ciljem uklanjanja bošnjačkog stanovništva ubojstvima muškaraca i prisilnim iseljavanjem žena, djece i starijih muškaraca. Potvrđeno je da su od jutra 12. srpnja 1995. zločini genocida, istrebljenja i ubojstva postali dio sredstava za postizanje tog cilja.
Mladić je, kako je Apelacijsko vijeće potvrdilo, značajno doprinio tom UZP-u i dijelio namjeru za postizanje zajedničkog cilja.
Vijeće je, također, naznačilo da nije uvjereno u navode Mladićeve žalbe da je on djelovao u cilju evakuacije civila zbog humanitarnih razloga, potvrdivši zaključke iz prvostupanjske presude da civili koji su napustili Srebrenicu u srpnju 1995. nisu imali drugu mogućnost.
Vijeće nije prihvatilo ni navode iz žalbe koji se odnose na dokaze o njegovom odsustvu iz Srebrenice, nepostojanju efektivne kontrole nad MUP-om, autentičnosti i pouzdanosti određenih presretnutih razgovora, kao i njegovom znanju o zločinima i nemogućnosti da kazni odgovorne.
Kronološki promatrano, prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, bivšem načelniku Stožera/zamjeniku zapovjednika Drinskog korpusa VRS-a, izrekao ICTY, a koji je 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora.
ICTY je onda konstatirao kako je zločin planiran s vrha, te da su najodgovorniji članovi Glavnog stožera VRS-a.
- Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle počiniti jedan tako jeziv čin - kazao je, između ostalog, sudac Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.
Kako se u toj presudi navodi, „za čuvanje, prijevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažirane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade te Desetog diverzantskog odreda. Sudjelovanje tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a sudjelovanje Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio izravno umiješan Glavni stožer VRS-a”.
Kada se radi o vojnom aspektu presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog stožera VRS-a i Zvorničke brigade, a kada se radi o policijskim strukturama, najveći broj bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” MUP-a RS.
Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. srpnja 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne sigurnosti (CJB) Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je ICTY-u dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina.
Vasić je, kao svjedok Tužiteljstva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio “da je načelnik sigurnosti Glavnog stožera VRS-a Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.
Ljubiši Beari je u ICTY-u na suđenju za genocid 2010. godine izrečena kazna doživotnog zatvora, 2015. godine, a ista kazna izrečena je i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog stožera VRS-a.
Beara je 2017. godine preminuo tijekom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.
Na doživotni zatvor osuđen je i potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović, koji je oglašen krivim za genocid, istrebljenje, ubojstvo i progon Bošnjaka.
Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog stožera Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog stožera VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.
Pri Glavnom stožeru VRS-a djelovao je 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.
Dražen Erdemović je bio prvi koji je u ICTY-u priznao krivnju zbog sudjelovanja u ubojstvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je 1996. godine osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivnju te je u Sudu BiH, po sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.
Na dugotrajne kazne zatvora osuđeni su – Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 15 godina.
Kosu, bivšem zapovjedniku Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najstroža kazna u Sudu Bosne i Hercegovine zbog zločina u Srebrenici.
- Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena - rekao je Kos tijekom svjedočenja.
Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivnje kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina.
Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubojstva Srebreničana počinjena oko Trnova.
U Hrvatskoj su, također, bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović zbog zločina kod Trnova osuđeni na po 15 godina zatvora.
Dosad je osuđeno šest nekadašnjih pripadnika Zvorničke brigade VRS-a, a najstroža kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu izrečena je načelniku sigurnosti u brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik zapovjednika Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivnje.
- Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje što sam mogao učiniti, a što nisam učinio. Tisuće nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opća. Dio odgovornosti za to snosim i ja - kazao je Obrenović.
Bivši zapovjednik Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su sudjelovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inženjerije u brigadi Dragan Jokić osuđen je na devet godina.
Pomoćnik načelnika za sigurnost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljenjima po prijekom postupku, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.
Trbić je prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik zapovjednika za sigurnost Prvog bataljuna Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.
Veza između Glavnog stožera VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama u ICTY-u, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. srpnja 1995. bio zapovjednik združenih snaga jedinica policije, a koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.
Kako je sudski utvrđeno, masovna ubojstva Srebreničana nakon 11. srpnja vršena su i u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, za što je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice.
Tako su na po 20 godina zatvora osuđeni Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena zapovjedniku Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću.
Kako je presudama potvrđeno, pripadnici Drugog odreda Šekovići sudjelovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su provedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni.
U presudama je, također, navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bijeg zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović.
Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumom priznao krivnju za sudjelovanje u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i provođenju muškaraca do skladištau Kravici, a potom čuvanju straže kako netko od napadnutih ne bi pobjegao, jest Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina.
Osim policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS.
Zapovjednik ovog centra u srpnju 1995. Duško Jević i zapovjednik Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog sudjelovanja u ubojstvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice.
U sudskoj odluci stoji “da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da sudjeluju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u tzv. ‘bijeloj kući’, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici”.
Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubojstvima muškaraca u Kravici.
- Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubojstva muškaraca u Kravici 13. srpnja 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta - navedeno je u presudi Kuvelji.
Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora.
Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.
Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. srpnja 1995. godine, Apelacijsko vijeće Suda BiH je u listopadu 2018. osudilo Ostoju Stanišića, bivšeg zapovjednika mandanta Šestog bataljuna Zvorničke brigade VRS-a na pet godina zatvora za pomaganje u genocidu, smanjivši mu prvobitnu kaznu od 11 godina zatvora.
Vijeće je zaključilo kako su pripadnici Šestog bataljuna VRS-a 14. i 15. srpnja 1995. godine, pod nadzorom optuženog, sudjelovali u prihvatu i osiguranju više stotina zarobljenih muškaraca, koji su držani u školi u zvorničkom selu Petkovci, a kasnije je njih više od 700 strijeljano na obližnjoj brani.
- Optuženi je angažirao pripadnike Šestog bataljuna da čuvaju zatvorenike pred školom, mada je nesporno da su ih čuvali i drugi pripadnici VRS-a. Vijeće je, također, zaključilo da je Stanišić znao za plan ubijanja, ali nije moglo zaključiti da je dijelio genocidnu namjeru s izvršiteljima- rečeno je prilikom izricanja presude.
Sud Bosne i Hercegovine je u proteklih godinu dana za genocid u Srebrenici izrekao samo prvostupanjsku presudu Srećku Aćimoviću, nekadašnjem zapovjedniku Drugog bataljuna Zvorničke brigade VRS-a.
Aćimović je 16. listopada 2020. godine proglašen krivim za pomaganje u genocidu, konkretno za pomaganje u zatvaranju bošnjačkih muškaraca dovezenih u školu u selu Roćević, općina Zvornik, i njihovim ubojstvima na obali Drine kod Kozluka, te osuđen na devet godina.
Žalbe na tu presudu iznijeli su Tužiteljstvo BiH i Obrana 7. lipnja ove godine, a u narednom periodu se očekuje odluka Apelacijskog vijeća.
U Sudu BiH trenutno se vode četiri prvostupanjska postupka za genocid i druge zločine počinjene na području Srebrenice, a za godinu dana podignuta je samo jedna optužnica, dok u prvoj polovici 2021. godine nije podignuta niti jedna optužnica za ovo područje.
Usprkos spomenutim predmetima i izrečenim kaznama, dosad pred sudovima nije rasvijetljeno tko su bili direktni izvršitelji pogubljenja zarobljenih Bošnjaka na području Orahovca, Petkovaca, Kozluka i u Domu kulture u Pilici u srpnju 1995. godine.
Za 19. srpnja zakazano je izricanje prvostupanjske presude Radetu Gariću, bivšem pripadniku Vlaseničke brigade, koji se po više točaka tereti za progon Bošnjaka u Vlasenici 1992. godine, kao i za zlostavljanje grupe zarobljenih Bošnjaka u selu Luke (općina Vlasenica) u srpnju 1995.
Šest godina od početka suđenja, u travnju ove godine okončano je izvođenje dokaza na suđenju bivšim policijskim rukovoditeljima iz Bratunca i Zvornika – Miodragu Josipoviću, Branimiru Tešiću, Dragomiru Vasiću, Danilu Zoljiću i Radomiru Pantiću.
Završne riječi u tom predmetu bile su preliminarno zakazane za svibanj, ali još nije počelo njihovo iznošenje.
U Sudu BiH se vode još dva postupka protiv optuženih za genocid u Srebrenici.
Naime, u tijeku je saslušanje svjedoka Tužiteljstva na suđenju Milomiru Savčiću, nekadašnjem zapovjedniku 65. zaštitnog motoriziranog puka Glavnog stožera VRS-a, kao i Miletu Kosoriću, bivšem zapovjedniku Vlaseničke brigade, i Momčilu Tešiću, bivšem vojnom policajcu.
Od srpnja 2020. godine Tužiteljstvo BiH podiglo je samo jednu optužnicu – protiv Zorana Malinića, koji je u svojstvu zapovjednika Bataljuna vojne policije 65. zaštitnog motoriziranog puka optužen za pomaganje u genocidu.
Malinić je nastanjen u Beogradu i državljanin je Srbije. U svibnju se nije pojavio na ročištu zakazanom za izjašnjenje o krivnji i jedan je od više optuženih za zločine u Srebrenici koji su nastanjeni u Srbiji i nisu dostupni pravosuđu BiH.
Neki od predmeta ustupljeni su susjednoj državi, a pred sudom u Beogradu u tijeku je suđenje osmorici nekadašnjih pripadnika policije optuženih za strijeljanja u Kravici, a radi se o postupku koji traje od 2016. godine.
Nažalost, ni do danas, 26 godina nakon genocida počinjenog u Srebrenici, nisu pronađene sve žrtve, niti su pred lice pravde privedeni brojni počinitelji i naredbodavci brutalnih zločina.
Prema raspoloživim podacima, do prošle godine u Memorijalnom centru Potočari sahranjeno je 6.652 posmrtnih ostataka žrtava genocida. Do danas je identificirano 6.900 pronađenih žrtava s oko 570 različitih lokaliteta i brojnih masovnih grobnica, a samo u Srebrenici i susjednim općinama otkrivene su 94 masovne grobnice.
Dnevnik.ba