Tužiteljstvo navodi kako postoje takva tri izvještaja, a na tvrdnje obrane da ih nije primio jer nema pečata tvrde kako to nema aposlutno nikakve veze. Naveli su i kako je unutar HVO-a postojao sustav koji je redovito informirao Stojića o stanju na terenu jer je on, poslije, ta izvješća slao Vladi HRHB.
Sudjelovanje Brune Stojića kao ministra obrane HRHB u UZP-u pokušali su dokazati i operacijama HVO-a u zapadnom dijelu Mostara. Naveli su kako je je gotovo tri tisuće muslimanskih civila silom istjerano i odvedeno u Heliodrom, a da su odvođenja i protupravna zatvaranja trajala kroz lipanj, srpanj i kolovoz 1993. Tvrde i kako su ih protjerivali u istočni dio Mostara.
Tužiteljstvo je navelo kako se u zapadnom Mostaru odigravalo sustavni teror te da je Stojić svoju ulogu u HRHB i operacijama HVO-a u Mostaru sam potvrdio pred novinarima CNN-a i predstavnicima međunarodne zajednice.
Govoreći o zbivanjima u Mostaru, haaško tužiteljstvo pozivalo se na izvještaje iz srpnja 1993. u kojem je navedno kako je potrebno deložirati muslimanske obitelji iz privatnih kuća. Naveli su i kako je proces nasilnih deložacija praćen ubojstvima, premlaćivanjima i silovanjima civlinog muslimanskog stanovništva.
Tužiteljstvo tvrdi da su muslimani deložirani iz stanova, a u njih HVO smještao pripadnike PPN „Ludvig Pavlović“ i hrvatske obitelji iz Središnje Bosne. Tužiteljstvo proces deložacije Muslimana iz zapadnog u istočni Mostar smatra etničkim čišćenjem i tereti Brunu Stojića da je za sve to znao, organizirao, planirao i nije zaustavio zločine, kao i da je odigrao jako važmu ulogu u teroru nad muslimanima u Čapljini i Varešu.
Zbog svega toga, Tužiteljstvo smatra, kako je Bruno Stojić, imao ovlasti da spriječi zločine HVO-a no navodno nije ništa učinio jer je želio da se takvo što dogodio i na taj način doprinio UZP-u. Tužiteljstvo dalje navodi, kako nikada nije izdao smislena naređenja da se zaustavi kampanja progana Muslimana na teritoriju Herceg Bosne.
U svojoj završnoj riječi pred Sudskim vijećem, Tužiteljstvo je navelo kako je Stojić neprestano osuđivao zločine nad Hrvatima, ali da nikada nije otvoreno osudio zločine nad Muslimanima te kako je hvalio počinitelje tih zločina. Terete ga i za kampanju granatiranja istočnog Mostara, onemogućavanja pristupa humanitarne promoći predstavnicima međunarodne zajednice. Stojić nadalje, prema riječima Tužiteljstva, nije iskoristio svoje ovlasti i zapovjedio raspuštanje zatvora Heliodrom, prekid odvođenja muslimanskih civila na ratišta jer nije imao namjeru zaustaviti te zločine.
Smatraju da je bio dijelom navodnog UZP-a zbog kontrole snajperskih položaja HVO-a u Mostaru, koji su kako navode, na nišan uvijek uzimali civile.
UZP i Stojićevo sudjelovanje u njemu, dokazuju na činjenici kako je Stojić fizički boraivo u Mostaru dok je trajala kampanja deložiranja muslimanskih civila i neprestano lagao međunarodnoj zajednici da HVO u tome ne sudjeluje. Osim toga, tužiteljstvo navodi, kako je Stojić hvalio vojnike Mladena Naletilića Tute, pripadnike Kažnjeničke bojne za zločine koje su počinili. Tužiteljstvo tako navodi, da ih je hvalio jer nije imao namjeru zaustaviti zločine, nego ih k tomu, ohrabrivao da tu kampanju nastave i dalje provoditi.
Tužiteljstvo je utvrilo kako je postojao zajednički obrazac terorizanja muslimanskih civila na terirotiju Herceg Bosne, a da je UZP počeo napadom na Uskoplje 15. siječnja 1993. Navode i kako je zajednički cilj HRHB bilo protjerivanje muslimanskog stanovništva u treće zemlje te da to nije pojedinačno kazneno djelo nego obrazac ponašanja HVO-a u cijeloj Herceg Bosni. Pozivaju se na procese izmjene strukture stanovništva Herceg Bosne u kojoj su Hrvati, kroz Ljubuški, Čapljinu, Stolac i Uskoplje pokušali brojno dominirati, a kako kažu, sve to u dogovorima s jednim srpskim liderom.
Osim navedenog, haaško tužiteljstvo smatra kako se proces progona bosanskih Muslimana uklapao u ciljeve Franje Tuđmana i njegovo sudjelovanje u UZP-u, prema kojem bi dominaciju u Banovni Hrvatskoj mogli postići samo promjenom nacionalne strukture. Budući da je jutros odvjetnik Brune Stojića Kahn kazao kako je HVO neprestano naoružavao Armiju BiH, Tužiteljstvo je na to odgovorilo kako im je samo omogućio transport oružja za sjevernu Bosnu gdje su se borili protiv VRS.
Tužiteljstvo tvrdi i da su stukture HRHB imali svoju interpretaciju Wance-Ownevog plana i dokaz tog je utlimatum Vlade HRHB u Uskoplju, 15. siječnja 1993. kada je bio napad na kuću Envera Šljive. Navode kako se etničko čišćenje u Uskoplju ponavljalo širom Herrceg Bosne.
Dnevnik.ba