U svoje 53 godine života ostavio je neizbrisive tragove u temeljito ispisanoj povijesti hrvatskog naroda diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine iz koje je ponikao, ali i regije.
Bio je hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. godine, te jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana.
Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.
Postao je sinonim za uspješne operacije Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Nije bio osobito rječit, a njegovi vojnici će ga osobito pamtiti po kratkome ‘raportu’ podnesenom predsjedniku Franji Tuđmanu nakon oslobađanja Knina “Zapovijed izvršena”. Iako je bio bez ikakvog formalnog vojnog znanja, a nije čak ni služio JNA jer je pobjegao iz Jugoslavije, prometnuo se u najuspješnijeg ministra obrane zahvaljujući čemu su Sjedinjene Američke Države, a napose ministar obrane William Perry, Hrvatsku smatrali ključnim saveznikom za područje bivše Jugoslavije za okončanje ratova.
Oko njegova upravljanja Ministarstvom obrane, sudjelovanja u politici, bio je hvaljen, ali i osporavan. Svojedobno su ga doživljavali najmoćnijim čovjekom u Hrvatskoj.
Rođeni Širokobriježanin do kraja je bio odan rodnoj grudi, ali je u djelo provodio i teške zadaće predsjednika Tuđmana, kao što je bilo uvjeriti tadašnje vodstvo da ugasi Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i uspostavi Federaciju BiH, a poslije i prihvati Daytonski sporazum.
Svoj posljednji javni govor održao je upravo na 4. općem saboru HDZ-a u veljači 1998. Tada je govorio o potrebi poštovanja prava zaštite hrvatske manjine u drugim državama ističući posebice Bosnu i Hercegovinu i tvrdeći: “Bez toga nema mira, stabilnosti i međusobnog povjerenja.”
Dnevnik.ba