Nakon šokantnog ispadanja od Gzire u srpnju 2019., Siniša Oreščanin je idući dan smijenjen s pozicije trenera Hajduka. Premda je splitska momčad s njim na čelu igrala dopadljiv i rezultatski efikasan nogomet, najveći debakl u povijesti splitskog kluba koštao je Oreščanina posla. Predsjednik Marin Brbić je potjerao trenera kojeg i danas velik broj navijača Hajduka zaziva.
Oreščanin je portalu Index.hr otkrio zašto je prihvatio poziv Gorice, zbog čega se punih godinu i pol dana gotovo da nije oglašavao u javnosti i ponudio je svoje viđenje burnih događaja tijekom i nakon utakmice s malteškom Gzirom. Trenera Gorice pitali su i što misli o trendu mladih trenera u HNL-u te da otkrije najdraži i najteži trenutak u karijeri.
Zašto ste izabrali Goricu?
Nije bilo teško odlučiti. Gorica je izuzetno sređen i zdrav klub. Uprava jako dobro radi svoj posao, kvaliteta je tu, momčad je karakterna i igra lijep nogomet i uvjeren sam da će biti užitak raditi u ovoj sredini. Kao što znate, u konkurenciji smo bili ja i gospodin Zekić, a predsjednik Črnko me osvojio svojom neposrednošću, optimizmom i dobrom voljom. Znam da će netko reći da je ovo floskula, ali zaista se veselim izazovima koji me čekaju.
Mislite li da je nogometna filozofija Valdasa Dambrauskasa slična onoj koju ste forsirali u Hajduku i da vam se zbog toga neće biti teško prilagoditi u novoj sredini, kao što igračima Gorice neće biti problem prihvatiti vaše ideje?
Mogao bih se složiti, međutim, svaki trener donosi nešto novo, neki svoj pečat. Tu ja nisam iznimka. Ipak, trenutačno mi je teško odgovoriti kako ćemo momčad i ja kliknuti jer sam tek dva dana tu. Snimam situaciju, razgovaram s ljudima u klubu, a pričao sam s gospodinom Valdasom i igračima. Slika će biti jasnija za nekoliko dana.
U javnosti se niste pojavljivali od otkaza u Hajduku. Zašto?
Bio je to moj odabir. Hajduku je u tom trenutku trebao mir, a previše volim taj klub da bih na bilo koji način dolijevao ulje na vatru. Hajduk je dobio novog trenera, sezona je tek počela i nisam želio na bilo koji način biti nekakav remetilački faktor.
Vodeći Hajduk potpisali ste najbolniji poraz u povijesti kluba, a dobar dio navijača i dalje zaziva vaš povratak na Poljud. Prije par mjeseci u anketi Indexa najveći broj navijača želio je baš vas na klupi. Kako tumačite taj paradoks, odnosno, jako dobar odnos koji imate s navijačima Hajduka?
Cijelo naše društvo je jedan veliki paradoks. Činjenica je da je poraz od Maltežana bio šok, premda za mene osobno niti jedan sportski poraz nije sramotan. Kao što smo mi sportaši, tako su sportaši i oni, a poraz je sastavni dio sporta. Međutim, suditi treneru na temelju jednog poraza je paradoks. Hajduk je u tom periodu imao jako dobrih sedam, osam mjeseci, bili smo na dobrom putu, a onda zbog jednog poraza netko odluči sve baciti u vodu. Molio bih vas da s ovim završimo razgovor o Hajduku. Nemojte me povlačiti za jezik. Ponavljam, previše poštujem taj klub, obožavam tu emociju dolje i ne želim više kazati ništa što bi na bilo koji način stvorilo neke probleme u Hajduku.
Na pripremama u Sloveniji, nekoliko dana prije Gzire, otvoreno ste stali na stranu vašeg suradnika Krešimira Gojuna koji je napao upravu kluba zbog navodnog namještanja utakmice B momčadi Hajduka i Šibenika. Mislite li da vam to tadašnji predsjednik Brbić nije oprostio?
To je pitanje za ljude koji su tada bili u Hajduku. Sve sam vam rekao na tu temu što sam trebao reći.
Je li u ovih godinu i pol dana bilo ponuda?
Naravno da je bilo. Kad sam otišao iz Hajduka, odlučio sam uzeti predah do kraja godine. Obećao sam to obitelji. Kasnije sam razgovarao s nekim klubovima, bio sam blizu jednom ozbiljnom projektu, ali tada je pandemija uništila sve. U međuvremenu sam razgovarao, vagao neke ponude, a onda je stigao poziv iz Gorice. Odluka nije bila teška, na koncu, moja kuća je od stadiona Gorice udaljena dvadeset minuta.
Koji vam je najdraži trenutak u karijeri, a koji najteži?
Oba su vezana za Hajduk. Nogomet je danas golem biznis, velika mašinerija, a do klupe Hajduka sam stigao kao relativno anoniman i javnosti nepoznat trener. Biti trener Hajduka je velika čast, a do te pozicije sam došao isključivo svojim radom i znanjem. Zato taj posao i danas smatram najvećim uspjehom u karijeri. Najteži trenutak nije teško pogoditi. To je poraz od Gzire. Premda i dalje smatram da se jedan loš dan može dogoditi svakome, jasno mi je da naš narod voli samo negativnosti, skandale i blamaže.
Guardiola, Nagelsmann, Pochettino u svijetu. Kod nas Dambrauskas, Rožman, Rendulić, Bišćan, vi. Što mislite o rastućem trendu mladih trenera?
Nogomet je kao i sve u životu podložan progresu. Ne znam zašto bi sve veći broj mladih i kvalitetnih trenera bio neobičan. Baš sam prije nekoliko dana pričao sa Zekićem i složili smo se da je porazno za naš nogomet ako između trenera postoji jal i zavist. Jasno mi je da je nogomet ozbiljan posao i da je posao trenera težak, iscrpljujuć i da puno troši, ali ako nema kolegijalnosti, onda je to jako loše. Stariji bi trebali o tome razmisliti i ponašati se više mentorski prema mladim trenerima.
Kako predviđate rasplet HNL-a?
Predviđam veliku borbu i na vrhu, a i na dnu. Znam da je ovo diplomatski odgovor, ali tako i mislim.
Dnevnik.ba