Niska ili čak i nepoznata otkupna cijena, ali i manjak skladišnih kapaciteta u hladnjačama, nagnao je pojedine malinare da se okrenu i preradi.
- Nakon velike poplave 2014. godine, uspio sam oživjeti malinjak, ali smo bili dobili i zaražene sadnice. Sada ponovno imamo problem s otkupom, jer našu malinu, koja je veličine oraha, otkupljivači svrstavaju u drugu kategoriju. Predao sam oko dvije tone maline za koju još nisam dobio novac niti obavijest kolika će biti njena otkupna cijena, pa sam preostalih oko tonu i pol odlučio preraditi. Žena je ispekla nešto đemova, a ja sam odlučio ispeći rakiju - kaže Anto Mrkonjić iz Žepča, koji na dvije lokacije u naselju Radovlje, pod zasadom maline, kupine i jagode ima imanje od jednog hektara.
Ispekao je oko 80 litara rakije za koju kaže da je zaista dobra.
-Svi koji su probali oduševljeni su okusom maline, ali više nisam siguran da malinarstvo ima budućnost u našim krajevima. Ovo je bilo samo da spasim koliko se može spasiti, jer već treću godinu stvaramo samo gubitke. A tko je lud da radi na svoju štetu - kaže Mrkonjić, koji je i predsjednik Udruženja "Poljoprivrednik ŽE".
Njegov kolega i susjed Martin Barbarić, koji u naselju Lupoglavu ima pod zasadom hektar maline i pola hektara kupine, odlučio se pak za proizvodnju ekoloških džemova od maline i kupine.
Usprkos ponudama za posao i ostanak u Hrvatskoj, njegova kćerka Bernardica, koja je magistrica prehrambenog inženjerstva sa Prehrambeno-tehnološkog fakulteta iz Osijeka, odlučila se vratiti kući. To je olakšalo njegovu odluku da pokrene prerađivačke kapacitete.
- Morali smo brzo djelovati, s obzirom da tijekom sezone dnevno uberemo i preko 500 kg maline i kupine. Za proizvodnju prirodnih džemova dobio sam i certifikat Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica - navodi Barbarić, koji je predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača “Žitoplod”.
Dnevnik.ba