"Jako mi je žao što sam doživio takvu starost. Bilo bi mi puno draže da sam 20 ili 30 godina mlađi“, rekao je za Australian Broadcasting Corp (ABC).
Na pitanje je li imao lijep rođendan, Goodall odgovara:
"Ne, nisam sretan. Želim umrijeti... To nije naročito tužno. Tužno je kada je čovjek u tome spriječen. Smatram da bi star čovjek poput mene trebao imati puna građanska prava koja bi trebala uključivati potpomognuto samoubojstvo", dodao je.
Umiranje je prirodno
Najstariji australski znanstvenik posljednja je dva desetljeća član Exit International, neprofitne organizacije koja se zalaže za legalizaciju eutanazije u Australiji. Do duboko u starost uživao je u zdravom i kvalitetnom životu. Još s 90 igrao je tenis, no tada ga je počeo izdavati vid. Zadržao je počasni položaj znanstvenog savjetnika na Sveučilištu Edith Cowan u Perthu. U 2016. svjetski mediji pisali su o tome kako mu je njegova matična institucija odlučila dati otkaz uz obrazloženje da je postao opasan po samoga sebe. Odluka je kasnije odbačena.
No posljednjih godina zdravstveno stanje počelo mu se ubrzano pogoršavati. Prije nekoliko mjeseci pao je u svom stanu u Perthu i ostao tako ležati nekoliko dana, dok ga nije pronašla njegova kućna pomoćnica.
„Zvao sam u pomoć, međutim, nitko me nije čuo“, rekao je.
U posljednjih godinu dana pokušao je izvršiti samoubojstvo, no bez uspjeha. Smatra da je umiranje dio života.
"Zašto bi me to činilo tužnim? Ne smatram to sumornim, mislim da je to prirodno“, dodao je.
Nije sretan što to ne može učiniti u svojoj zemlji, već je prisiljen putovati na potpomognutu eutanaziju u Basel u Švicarsku.
Na putovanje od gotovo 13.000 km, na drugi kraj svijeta, pratit će ga dugogodišnja prijateljica Carol O’Neil, koordinatorica Exit Internationala za Zapadnu Australiju.
Plan je da u Basel krene u prvim danima svibnja. Kao egalitarijanac, cijeli život zrakoplovima je putovao u ekonomskoj klasi. No ovaj puta prijatelji su ga nagovorili da napravi iznimku i leti biznis klasom kako ne bi umro od stresa dugog i napornog putovanja.
Diskriminacija starijih
Još do nedavno nadao se da će se zakoni u njegovoj zemlji promijeniti. Za to je bilo nekih inicijativa i planova. Australska pokrajina Sjeverni Teritorij na kratko je legalizirala potpomognuto samoubojstvo 1995. zakonom Rights of the Terminally Ill Act, međutim, on je 1997. odbačen na saveznoj razini. Za kratko vrijeme koliko je bio na snazi, troje ljudi iskoristilo je to pravo.
U studenom 2017. australska savezna država Victoria izglasala je zakon o eutanaziji koji bi smrtno bolesnima trebao omogućiti dostojanstvenu smrt. Međutim, Goodall nije smrtno bolestan, a smatra da je takvo ograničenje diskriminirajuće.
„Kada čovjek prođe srednje godine života, on je otplatio dug društvu“, rekao je za ABC. "Trebao bi moći ostatak života iskoristiti po vlastitom odabiru. Ako se odluči ubiti, to je sasvim u redu. Ne mislim da bi se itko trebao miješati u to“, dodao je.
Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo ilegalni su u većini zemalja svijeta. No u nekoliko država, uključujući Švicarsku, Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku, jedna ili obje prakse su legalizirane.
U Švicarskoj su u 2014. izvedena 742 potpomognuta samoubojstva, uglavnom smrtno bolesnih ljudi. Ovu mogućnost pretežno koriste stranci. Do 2008. većinu od oko 60% ukupnog broja činili su Nijemci. Potpomognuto samoubojstvo u Švicarskoj je kažnjivo kada je izvedeno iz sebičnih razloga, primjerice radi nekog novčanog dobitka. U sličnom duhu zabranjeno je i ubojstvo iz samilosti. Policija i državno odvjetništvo mogu pokrenuti istragu potpomognutog samoubojstva ako postoji neka sumnja u motivacije bilo koga od uključenih ili sumnja da pacijent nije imao sposobnost donijeti samostalnu odluku.
Dnevnik.ba