Kako piše ugledni Indenpendent, trilijuni dolara izbrisani su s financijskih tržišta ovog tjedna i ovo je samo početak ako vlade zemalja ne uskoče, prenosi klix.ba.
Ako se američki predsjednik Trump i dalje nastavi spoticati u rješavanju situacije, to bi moglo značajno utjecati na njegove šanse za ponovnim izborom. Joe Biden posebno je identificirao koronavirus kao slabost za Trumpa, obećavajući drugačiji i postojaniji način vođenja zemlje.
Koronavirus je do danas po svijetu ubio više od četiri i pol tisuće ljudi, ali ekonomski će osakatiti milijune, posebno jer je epidemija stvorila savršenu oluju s padovima na burrzi, naftnim ratom između Rusije i Saudijske Arabije i prelivanjem stvarnog rata u Siriji u novu potencijalnu migrantsku krizu.
Autor kaže kako se na koronavirus može gledati kao na trenutak kad su se niti koje spajaju globalnu ekonomiju razdvojile, a startupi i rastuće tvrtke, poput njegove, mogli bi na kraju platiti cijenu.
Jednako je važno kao i borba protiv virusa - ako ne i važnije - cijepiti naše ekonomije protiv nadolazeće pandemije panike. Ljudska patnja može doći u obliku bolesti i smrti. Ali može se doživjeti i da ne možete platiti račune ili izgubiti dom.
Posebno se mala poduzeća muče dok presušuju lanci opskbe i ostavljaju ih bez proizvoda ili bitnih materijala. Kina je najveći svjetski izvoznik i odgovorna je za trećinu svjetske proizvodnje, pa je problem Kine svačiji problem, čak i usred trgovinskog rata između Bijele kuće i Pekinga.
Sve to još više zabrinjava jer vlade i dalje to vide kao zdravstvenu krizu, a ne kao ekonomsku. Vrijeme je da ekonomisti preuzmu inicijativu, prije nego se prava pandemija raširi.
Teško je pretpostaviti da Italija neće ući u recesiju (deveta najjveća svjetska ekonomija sada je zatvorena). Teško je i zamisliti da ne utječe na Europu i njenog najvećeg trgovinskog partnera, Sjedinjene Države. I nemoguće je vidjeti kako bilo što od ovoga neće donijeti globalni pad, osim ako vlade ne uskoče brže i snažnije nego prije 12 godina tijekom posljednje financijske krize
Autor nastavlja kako su ulozi ovoga puta veći jer se čini da postoji koordinirani napor da se ekonomski našteti mnogim zapadnim zemljama i upozori ih na agresivne trgovinske politike koje je Trump s toliko entuzijazma usvojio.
Iako je Kina podnijela najveću štetu, gledajući ekonomske i ljudske troškove virusa, mnogi će u Pekingu vidjeti uzročnika slabljenja američke ekonomije i odvraćanja pažnje od Trumpovih trgovinskih ratova za koje se činilo da eskaliraju.
Gotovo savršeno sinkroniziran s koronavirusom, izbio je rusko-saudijski naftni rat. Kratkoročno, i Moskva i Rijad mogu priuštiti 30-postotni pad cijene nafte preko noći, ali američki posao s plinom iz škriljca ne može. Najskuplji postupak proizvodnje znači da veliki dio američkog naftnog sektora jednostavno neće postojati ako cijene nafte ostanu na povijesnim minimumima, što će dovesti do zatvaranja, gubitka radnih mjesta i možda čak do recesije na državnoj razini.
Ovdje se radi o mnogo više od koronavirusa, cijena nafte ili čak globalne ekonomije. Ovdje se radi o ravnoteži moći Istoka i Zapada. Epicentar toga bila je posljednjih deset godina Sirija. Nakon desetljeća sukoba na terenu, čini se da je ovo suočavanje sada eskaliralo iz "proxy" rata u ekonomski sukob.
Supersile Rusija i Kina u nastajanju bile su svjedoci onoga što su mnogi smatrali američkom nebitnošću u Siriji. I oni sada pokušavaju cementirati svoju viziju uistinu višepolarnog svijeta. Umjesto da američkoj saveznici Saudijskoj Arabiji dopuste da vodi naftna tržišta putem kartela OPEC, Rusija i Kina žele preoblikovati globalna tržišta - i ravnoteže snaga - u svoju korist.
Kako bi preživjeli ove promjene, SAD, Velika Britanija i drugi morat će zaštititi budućnost svojih velikih i malih kompanija i tražiti mogućnosti da se okoriste novim svjetskim ekonomskim poretkom, a ne uskraćivati ga. Ignoriranje ovih promjena bit će još štetnije od bilo koje pandemije gripe.
Dnevnik.ba