Sa samo 27 godina postala je predsjednicom Antifašističke fronte žena Srbije, a od 1968. do 1972. bila je tajnica Saveza komunista Srbije (SKS).
U to je vrijeme smatrana najutjecajnijom ženom u zemlji i jedinom koja svoju poziciju nije dobila udajom za moćnijeg muškarca, već zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama, piše list "Danas".
Josip Broz Tito smijenio ju je 1972. s pozicije tajnice SKS-a jer su njezina uvjerenja bila preliberalna. Nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971. i takozvane čistka srpskih liberala 1972., Perović je dala ostavku na sve partijske i državne dužnosti. Poslije toga se više nikad nije vratila u politiku, ali je na različite načine bila prisutna na političkoj sceni.
Posvetila se istraživanju i postala poznata kao stručnjak za srpsku povijest 19. stoljeća i za srpsku suvremenu povijest.
Godine 2015. objavila je knjigu „Dominantna i neželjena elita“ o 13 srbijanskih političara od Dobrice Ćosića do Zorana Đinđića, ljudima različitih generacija koje, prema uredniku knjige Grujici Spasoviću, spaja ideja o Srbiji kao uređenoj demokratskoj državi.
Dnevnik.ba