StoryEditor
O REAKCIJAMA iz sarajeva

Vukoja: Kad u Sarajevu nešto ne razumiju ili im je neprihvatljivo, obično kažu to je po želji Čovića i HDZ-a

Piše desk  /  08.08.2022., 19:16h

Sociolog Ivan Vukoja član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara pojasnio je u intervju za splitsku Slobodnu Dalmaciju suštinu IDPI-jevog modela izbornog zakonodavstva

Vukoja je kazao kako IDPI-jev model rješava problem izbora izaslanika u klubove Doma naroda (DN) Parlamenta Federacije BiH. Podsjetio je kako taj dom ima četiri kluba: bošnjački, hrvatski, srpski i klub ostalih.

-Daytonski mirovni sporazum (DMS), Ustav BiH i tri odluke Ustavnog suda BiH (Izetbegović iz 2000., Ljubić iz 2016. i Čolak iz 2017.) propisuju i zahtijevaju načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u njima pripadajućim klubovima. To znači da svi hrvatski izaslanici u DN moraju biti izraz hrvatske izborne volje, svi bošnjački izaslanici bošnjačke izborne volje, itd. Iz toga slijedi da Hrvati u entitetu FBiH čine “specifični demos” ili zasebnu izbornu jedinicu za izbor 17 izaslanika u Hrvatski klub DN. Bošnjaci za bošnjački, Srbi za srpski, a pripadnici “ostalih naroda i građana” (nacionalne manjine) za 7 izaslanika u Klub ostalih Doma naroda, istaknuo je Vukoja.

Problem s legitimnim predstavljanjem, po njegovim riječima, ogleda se u činjenici da postojeći, neustavni i antidaytonski Izborni zakon (IZ) omogućava Bošnjacima da izbornim inženjeringom mogu izabrati 10 izaslanika u srpskom, šest u hrvatskom te svih sedam izaslanika u klubu ostalih. U tom slučaju, kaže Vukoja, mogu preuzeti i efektivnu kontrolu u sva četiri kluba DN i potpuno samostalno uspostaviti izvršnu vlast u FBiH.

-Postojeći Izborni zakon omogućava, dakle, da svi članovi Vlade FBiH te predsjednik i dva dopredsjednika budu stopostotni izraz bošnjačke izborne volje, odnosno, da nemaju niti jedan izborni glas Hrvata, Srba i „ostalih“, napominje Vukoja.

IDPI model, kaže, samo djelomično rješava taj problem na način da otklanja mogućnost da Bošnjaci izbornim inženjeringom preuzmu kontrolu nad hrvatskim klubom te smanjuje mogućnost bošnjačke kontrole nad srpskim i klubom „ostalih“, uz uvjet da se u klubove vrati odlučivanje natpolovičnom većinom.

Drugi problem s postojećim Izbornim zakonom, po mišljenju sugovornika Slobodne Dalmacije, je što proizvodi ogromne razlike u „vrijednosti izbornog glasa“.

-Sva tri kluba konstitutivnih naroda imaju po 17 izaslanika. Iz toga slijedi da svaki taj izaslanik nosi 5,88% izborne volje svog „specifičnog demosa“, odnosno konstitutivnog naroda kojeg predstavlja. U Bosansko-podrinjskom kantonu (BPK), na primjer, popis stanovništva 2013. godine evidentirao je 24 Hrvata, a u Posavskom kantonu (PK) 33.600 Hrvata. Postojeći IZ nalaže da oba kantona daju po jednog izaslanika u Hrvatski klub Doma naroda. To znači da izborni glas Hrvata u BPK vrijedi 1.400 puta više nego izborni glas Hrvata u PK, napominje Vukoja.

Bit IDPI modela je, naglašava, da svaki kanton dobiva koeficijent izbornih bodova (KIB) koji je istovjetan postotku Hrvata/Srba/Bošnjaka/ostalih u tom kantonu u odnosu na njihov ukupan broj na razini FBiH.

-Ukoliko, na primjer, Hrvata u nekom kantonu ima 10% njegov KIB je 10. Prvorangirani izaslanik na listi za Hrvatski klub DN nosi 5,88 osobnih izbornih bodova (OIB), odnosno, 5,88% hrvatske izborne volje te stoga izravno ulazi u Hrvatski klub DN. Drugi na listi ulazi u drugi izborni krug s ostalim izaslanicima koji imaju manje od 5,88 OIB-a i unosi 4,12 OIB-a (10 minus 5,88). U drugom krugu, može vrijediti pravilo da svaki izaslanik pokuša osigurati 5,88 OIB-a, ili da se nedostajući izaslanici u drugom krugu biraju na isti način kako se u kantonalnim skupštinama biraju izaslanici za klubove Doma naroda. Time je osigurano da svaki izborni glas u okviru istog specifičnog demosa jednako vrijedi u svakom kantonu i da svaki narod u svakom kantonu efektivno sudjeluje u izboru izaslanika odgovarajućeg kluba DN, pojasnio je.

U sarajevskim medijima i javnosti IDPI-jev prijedlog odmah je proglašen HDZ-ovim, nečim što “odgovara Čoviću i ekipi”.

Vukoja kaže kako dio samoprozvanih „patriotskih“ i „probosanskih“ medija te društvenih i političkih aktera ne razumije temeljne ustavno-pravne i politološke pojmove ili ih pogrešno tumači, a dio svjesno laže i manipulira ne samo tumačenjima pojmova i koncepata, nego i činjenicama.

-A kada nešto ne razumiju, ili im nije politički prihvatljivo, cijelu problematiku nekog slučaja obično svode na HDZ i Dragana Čovića koje su već toliko demonizirali da smatraju kako je ono što im ne odgovara najlakše diskreditirati dovođenjem u vezu sa spomenutom strankom i njenim liderom. IDPI prijedlog je stopostotno utemeljen na Ustavu BiH i Dyatonskom mirovnom sporazumu, ističe Vukoja.

Upitan koliko se IDPI-jev prijedlog razlikuje od onog što je s cenzusom od 3 posto po županijama/kantonima najavljivao visoki predstavnik Schmidt, Vukoja kaže kako njihov prijedlog, u odnosu na prijedlog OHR-a, u većoj mjeri osigurava jednaku vrijednost izbornog glasa svakog birača te, premda ne eliminira, u većoj mjeri ograničava utjecaj bošnjačkog izbornog inženjeringa na izbor hrvatskih i srpskih te izaslanika „ostalih“.

-Schmidtov prijedlog grupira kantone u kojima ima manje od 3% pripadnika jednog konstitutivnog naroda i osigurava im zajedničkog predstavnika u Domu naroda. U slučaju Hrvata, to znači da bi jednog zajedničkog predstavnika imali Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton. Ta dva kantona zajedno imaju 1,02% od ukupnog broja Hrvata u FBiH, a dobila bi jednog izaslanika koji predstavlja 5,88% izborne volje Hrvata u FBiH. Time bi Hrvati Unsko-sanskog i Bosansko-podrinjskog kantona bili pozitivno diskriminirani, pod uvjetom da Bošnjaci ne sudjeluju u izboru njihovog predstavnika, jer bi njihov glas vrijedio skoro šest puta više (5,88%) nego izborni glas, na primjer, Hrvata iz Posavskog ili Zapadnohercegovačkog kantona. Unatoč svim tim činjenicama, „patriotski“ i „probosanski“ političari, mediji i aktivisti optužili su Schmidta da negativno diskriminira pripadnike konstitutivnih naroda kojih ima manje od 3% u nekom kantonu i javno tvrdili kako oni uopće neće biti zastupljeni u odgovarajućim klubovima Doma naroda. To je primjer samo dijela laži, obmana i manipulacija koje sam ranije spomenuo, kaže Vukoja.

Je li Schmidt ispao kukavica ili mudar čovjek kada je u zadnji trenutak odustao od nametanja izbornih pravila vidjet će se, veli Vukoja, iz poteza koje bude vukao nakon roka od šest tjedana.

-U svakom slučaju, odustajanjem je poslao vrlo opasnu poruku, a to je da javno iznošenje laži, uvreda i prijetnji može biti legitiman način političkog djelovanja koje se ne samo tolerira, nego i uvažava te koje može utjecati na najvažnije političke odluke i procese u BiH, smatra sugovornik splitskog dnevnika.

Vukoja smtra kako nije realno očekivati da se za šest tjedana, koliko je Scmidt dao, postigne bilo kakvo rješenje, kroz dijalog hrvatskih i bošnjačkih stranaka, kada nije kroz sve ove godine.

-Već spomenute „patriote“ i „probosanci“ ne samo da neće pristati da se Hrvatima u FBiH vrati barem dio oduzetih prava koje im jamče DMS i Ustav BiH, nego vrlo radikalno zahtijevaju dodatno smanjenje tih prava, odnosno, potpuno dekonstituiranje Hrvata i pretvaranje Federacije BiH u bošnjački entitet, napominje Vukoja.

Od visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta Vukoja očekuje da ozbiljno i odgovorno radi svoj posao, odnosno, da ispunjava svrhu svoga postojanja.

-A ta svrha je zagovaranje, poštivanje i provođenje temeljnih načela i normi ili „duha i slova“ Dyatonskog mirovnog sporazuma. To je glavna svrha postojanja i djelovanja OHR-a. A temeljno načelo ili „duh“ Daytona je konstitutivnost i međusobna ustavna i institucionalna jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba. S obzirom da je konstitutivnost i jednakopravnost nemoguća bez legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti koje su DMS i Ustav BiH namijenili predstavljanju konstitutivnih naroda (Predsjedništvo, Dom naroda, Vijeće ministara, Ustavni sud, itd.) OHR ima obavezu, između ostalog i kroz Izborni zakon, osigurati poštivanje i provedbu načela legitimnog predstavljanja, naglašava Vukoja.

Schmidtova odgovornost je, ističe, tim veća ako se ima u vidu da su njegovi prethodnici W. Petritsch i P. Ashdown izravni krivci za postojeću ustavno-pravnu i političku krizu.

-Umjesto da „slovo“ DMS-a tumače i provodi sukladno njegovom „duhu“, OHR je u ime jačanja državnosti i funkcionalnosti BiH, vrlo često, relativizirao i kršio temeljna načela Daytonskog mirovnog sporazuma te tumačio i provodio „slovo“ DMS-a na način suprotan njegovom „duhu“, napominje Vukoja.

Bez obzira na subjektivne motive, objektivne posljedice takvoga djelovanja OHR-a, kaže sugovornik Slobodne Dalmacije bile su narušavanje „balansa moći“ uspostavljenog DMS-om što je za posljedicu imalo radikaliziranje političkih zahtjeva u vidu jačanja separatizma i unitarizma, a sve to skupa drastično je oslabilo povjerenje u državu i dovelo do mnoštva blokada i nikad veće institucionalne, političke i sigurnosne krize. Vukoja smatra kako Schmidt ima povijesnu priliku, ali i zakonsku, političku i moralnu obvezu ispraviti barem dio pogrešaka svojih prethodnika.

Vukoja se slaže kako se takozvana građanska oporba iz Sarajeva razgolitila kroz prosvjede ispred OHR i pokazala da između njih i SDA nema nikakve razlike, odnosno da se sve svodi na bošnjački unitarizam i kako Hrvatima nametnuti šet podobnih u Dom naroda.

-Poznavateljima dubinskih odnosa u bosanskohercegovačkoj politici to je bilo očito već desetljećima. Dobro je da toga sve više postaju svjesni i predstavnici međunarodne zajednice u BiH, kao i cjelokupna javnost u Hrvatskoj, smtra Vukoja.

Član stručnog tima IDPI-a komentirao je i Iztebegovićevo prebrojavanje lovaca, pušaka, dronova kao treću komponentu strategije ostvarivanja političkih ciljeva „lažima, uvredama i prijetnjama“.

-Ali, ovdje želim naglasiti kako stvari u BiH nisu crno bijele. Bošnjaci kao narod su u vrlo kompleksnoj situaciji. Njihov radikalizam je značajnim dijelom potaknut strahom od hrvatskog i srpskog secesionizma. U slučaju Hrvata taj strah je, siguran sam u to, potpuno neutemeljen, što se ne može reći i za Srbe. Srpski, eresovski secesionizam je samosvojna politička agenda i kao takva velikim dijelom neovisna o bošnjačkom unitarizmu i radikalizmu, primjećuje Vukoja.

S istom izjavom par dana nakon Izetbegovića izišao je i reis Kavazović. Na upit je li to znak da je Iztebegoviću upravo Islamska zajednica najveće uporište, čuvar, Vukoja je odgovorio potvrdno:

-Na žalost da. O tome se sve više javno govori i u samom Sarajevu, između ostalog i o činjenici da je Islamska zajednica bila čak i operativno uključena u posljednji izbor Željka Komšića. I ovdje napominjem da stvari u BiH nisu crno bijele. Premda imam određeno razumijevanje za odnos između SDA i Islamske zajednice, kažem na žalost jer mislim da bi bilo dobro za SDA – koja je, ipak, najveća i najutjecajnija bošnjačka stranka u BiH – da se jasno i snažno distancira od Islamske deklaracije, Muslimanskog bratstva i sličnih ideologija i organizacija. Dobro, ne samo za SDA kao stranku, nego i za Bošnjake u cjelini, ali i ukupne političke i međunacionalne odnose u BiH, smatra Vukoja.

Na upit odgovara li ovako bošnjačko puhanje u isti rog Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u i zapravo odgađaju trenutak kada će među Hrvatima u BiH doći do političke pluralizacije, Vukoja kaže:

-Da, trenutačna situacija je velika prepreka ozbiljnom stranačkom pluralizmu među Hrvatima u BiH. Puna provedba načela legitimnog predstavljanja zasigurno bi dala snažan poticaj hrvatskom političkom pluralizmu i smanjila dominaciju HDZ-a. A to bi, u konačnici, bilo dobro ne samo za Hrvate, nego i za sam HDZ BiH.

Dnevnik.ba

24. rujan 2022 11:17