Imao sam ponudu od visokog predstavnika da budem kandidat za Predsjedništvo BiH. Strancima nije u interesu da se mi dogovorimo. Ja sam previše emotivan za politiku. Kod nas političari piju kave, a narod zavađaju.
Senade, priča o ratu mora prestati. Moraš odjaviti rat. Ljudi se plaše. Nek’ je mira samo. U svakom vremenu je dobro slati poruke mira i ljubavi. Bez stranaca i njihove odluke nema rata. Oni sve odlučuju. Hoće li ga biti i koliko će trajati.
Cijena je biti samostalan i slobodan. Senade, gurnuo si me u vatru, nisam vjerovao u sebe. Ti si kao šef projekta na BHRT-u dao nama otvorene ruke da odradimo zadatak kako treba. Glumili smo predstavnike s Eurovizije. Dao si mi da prenosim finale i komentiram. Živim u Sarajevu, u Zagreb odem kad snimam. U Hrasnici smo snimali seriju “Kriza”. Dvije stotine dana snimanja sam imao tijekom pandemije.
Kod mene je uvijek kontra; s pravoslavnim popom sam bio u Zagrebu, s papom u Sarajevu i s Reisom u Beogradu. Jedva smo čekali Milanovića, a sad nam je Kolinda zlato. Stadion Koševo je bio u katastrofalnom stanju kad je dolazio papa. Odraz kulture je čistoća. Raspelo je dolazilo. Pripremili smo umjetnu travu. Muslimani su stavljali raspelo i govorili; “Tobe Ya Rabbi.” Kad sam probavao mikrofon govorio sam: “Allahu ekber”. Papa je na kraju dana svako dijete pogledao, tad sam naučio da posvetim pažnju svakom djetetu. Papi su govorili: Enis je muslimam, ja kažem: “Ne boj se.” Bilo je onih koji su govorili "što ćeš ti tu kao musliman?". Patrijarh Porfirije je bio šest godina metropolit u Zagrebu. Gore smo se viđali. Jako je otvoren. On je mogao čuti što boli ljude iz Zagreba i što boli protjerane Srbe. Jednostavan je, neposredan. Zukorlić je imao sve pohvale o njemu.
Ono što on priča je pomirujuće. Nisam upoznao jednostavnije svešteno lice, ima neposrednost. Rekao mi je: “Ako uspijemo otupiti oštrice bit ćemo dobri.” Mi postimo, ali se svađamo sa svojom braćom. Pogledajte koliko ljudi za Novu godinu dolazi u Sarajevo. Gledaju nas vrlo pozitivno. Dolaze i govore kako vole Sarajevo, a nama srce puno. Mora netko otići u Zagreb i Beograd i reći "lijep je ovaj Beograd, i Zagreb. Ovdje je zabranjeno, odmah si izdajnik. Volim Sarajevo, to je moj grad, napravio sam karijeru. Volim i Tešanj, to ističem, želim naučiti ljude da cijene ono odakle su. Kad počnemo glasati za ljude, a ne za stranke, bit će nam dobro.
I dobro i loše dolazi od Gospodara. Vidim da po emisijama pričaju o vjeri, ako već za mene govore da sam musliman. Kada govorite o vjeri, onda je red da nešto pročitaš o svojoj vjeri. Nedostaje nam praštanja i zajedništva. Stranke u Federaciji su zajedno za ideju BiH, otkud onda toliko stranaka, zašto nisu svi u jednoj. Ne da im ego.
Vukanovića će srce opaliti. U politici moraš protivnika nagaziti da kaže da si jak. Dok sam u Sarajevu po emisijama dijelio kurbane, bio sam idealan, kad sam zabrljao odmah nisam valjao. Govorili su mi da sam papak iz Tešnja, televizije me izbjegavaju. Prezirem kad se politika miješa u kulturu. Glumci trebaju ići u manja mjesta praviti predstave. Jedan sam od rijetkih koji ima svoj stav. Nisam ja k’o Đuro da kažem da ništa ne pratim. Đuro da ne zna?! Svi sve znaju, ali neće da se zamjere. Više je ljubavi bilo iza rata nego sada. Ljudima je dosta priče o ratu. Bitno je da je Adis u Njemačkoj. Kad imaš ljude vani koji kažu: “Hans, ja hoću da se u BiH uspostavi mir, da se narodi vole,” To je od velikog značaja. Volim i Gacko i Trebinje.
Dnevnik.ba