Zarković u Donbas kao ratni izvjestitelj dolazi još od samih početaka sukoba između Ukrajine i proruskih separatista nakon aneksije Krima 2014. godine. Bio je i promatrač na izborima u pobunjenim regijama. Na našim prostorima poznat je kao negator genocida u Srebrenici, štovatelj glavnih protagonista velikosrpske agresije na Hrvatsku i Miloševićevog nacionalizma. Njemu zamjera jedino to što je predao Krajinu. Danas posve otvoreno navija za rusku stranu i podržava agresiju na Ukrajinu.
Kada govori o motivima zbog kojih je otišao na ratni front, kao i o tome kako pomiriti objektivno izvještavanje i otvoreno navijanje, kazao je kako osjeća profesionalnu i ljudsku dužnost da izvještava o zločinima nad ruskim narodom. Viđenja je da zapadni mediji o tome ili ne izvještavaju, ili izvještavaju tako da daju iskrivljenu sliku onoga što se događa.
U šest godina otkako redovito dolazi u separatističke regije, Zarković je izgradio mrežu kontakata i poznanika koji su mu omogućili da dođe u Donjecki zatvor i intervjuira zarobljenog Hrvata s kojim ovih tjedana suosjeća hrvatska javnost.
Nije želio detaljno opisati postupak koji je prethodio odobrenju intervjua kako ne bi otkrio svoje izvore, ali ispričao je o pozadini razgovora. Pohvalio se kako mu je razgovor odobren u roku od dva dana nakon dolaska u Donjeck i potvrdio je ono o čemu se do sada samo nagađalo, a to je da Hrvatu prijeti smrtna kazna.
“Rekao mi je da je sat vremena prije nego što smo mi došli u prostoriju saznao da mu prijeti smrtna kazna. Jasno se vidjelo da je zgrožen kao što bi i svatko drugi bio mogućnošću da bude osuđen na smrtnu kaznu. Zato je rekao da je spreman na najgore, a da se nada najboljem. Mislim da se time i završio razgovor. On je svjestan da je to jedna od mogućnosti”, kaže Zarković.
Domaći analitičari koji su komentirali cijeli slučaj kazali su kako činjenica da je njegova priča dospjela u javnost povećava njegove šanse za spas. Međutim, Zarković, koji čini se dobro poznaje prilike u Donbasu, nije toliko optimističan. Mišljenja je da Rusi neće imati milosti ako se dokaže da je V.P počinio ratni zločin, ali nije znao reći koje bi službeno tijelo o tome moglo odlučiti.
“Mislim da on računa da će mu to što je izašao u javnost pomoći, ali ako Rusi ustanove da je lagao i da je sudjelovao u zločinima, ne vjerujem da će mu to išta pomoći. Ako se ispostavi da nije lagao ili da je slagao nešto bezazleno te da nije sudjelovao u zločinima, u tom slučaju, moja je pretpostavka da će dobiti nešto oštriju kaznu zato što nije državljanin Ukrajine. Oni ga tretiraju kao stranog plaćenika. Mislim da će preživjeti ako se pokaže da nije sudjelovao u nekom od zločina. Bit će nepopustljivi prema onima koji su sudjelovali u zločinima prema dvije Donbaske republike, a takvih u ovih osam godina uopće nije bilo malo. Rusi su pedantno zapisivali svaki projektil koji je pao na Donbas i tražit će ljude koji su bili odgovorni u neprijateljskoj vojnoj jedini tog dana”, rekao je Zarković iako nije jasno kako bi na taj način pouzdano i nedvosmisleno mogli dokazati ičiju odgovornost.
Na pitanje jesu li Rusi postavili kakve uvjete i ograničenja prije intervjua, Zarković odgovara kako je imao u potpunosti odriješene ruke te da nitko nije ni ni pogledao snimku nakon što je razgovor obavljen.
“Ja sam bio ugodno iznenađen držanjem ruske strane po tom pitanju i sada i kada sam išao u Mariupolj. Apsolutno nikakvih uvjeta nije bilo i ne samo to, nego nitko kasnije nije htio gledati snimku ili sugerirati mi što smijem pitati, a što ne. Osnovna pravila su bila da ne možemo snimati izvan sobe koja nam je dodijeljena za razgovor, ali to je i za očekivati da se ne može snimati u vojnom pritvoru. Kada smo išli u Mariupolj govorili su nam zbog naše sigurnosti gdje ne smijemo ići. Ali uvijek bi nas zamolili da ne snimamo njihova lica”, ispričao je.
Kako bi dodatno naglasio “poštenje” ruske strane, ispričao je kako mu Rusi uvijek priznaju odgovornost ako je bilo riječ o njihovom granatiranju, a ne ukrajinskom. “Tako su razgovarali s nama, dakle nikakvo uljepšavanje. Ništa mi nisu nikada sugerirali. Teoretski sam mogao snimati Mariupolj u pratnji Donjecke armije i ponoviti sve laži zapadnih medija i političara”, tvrdi Zarković.
Mnogi su komentirali kako zarobljeni Hrvat pred kamerama djeluje preplašeno. Prema Zarkoviću, u prostoriji su osim njih bili samo čuvari koji navodno nisu bili zainteresirani.
“Ako on možda naglašava nešto više nego što je potrebno, rusku humanost i dobro postupanje čuvara prema njemu, mislim da je to njegova procjena da će mu to možda ići u prilog, a ne da je netko od njega to zahtijevao. Da su oni njega nekako pripremali za taj razgovor, vjerojatno bi bili svjesni vrlo izvjesne mogućnosti da tu nešto krene po zlu. Ako vi tjerate nekoga da nešto priča, velika je vjerojatnost da on u razgovoru s novinarima, pogotovo znatiželjnima, i to još dok znaju da Srbi i Hrvati nisu u nekim prelijepim odnosima, da su tu desetljeća raznoraznih neprijateljstava, ne vjerujem da bi bili spokojni”.
Na pitanje kako je reagirao kada je vidio domaće ljude (osim Zarkovića, sa zarobljenim Hrvatom razgovarao je i novinar banjalučkog RTRS-a) Zarković kaže kako je Hrvat pokušao uspostaviti prisniji kontakt, ali da se on kao novinar držao suzdržano. Kaže kako se nada da nije bio neugodan te da se trudio biti korektan.
Profesorica etike Gordana Vilović prokomentirala je da razgovor sa zarobljenim Hrvatom koji je vodio novinar RTRS-a i nije bio intervju. “To nije razgovor. To je doslovno saslušanje”, rekla je naglasivši kako je ratni zarobljenik iskorišten kao objekt. “Zarobljenik je jadan čovjek, i to se vidi. Mislim da je prisiljen govoriti. Taj novinar ili osoba s druge strane štiti sebe i radi vrlo ružan posao koji je meni neshvatljiv”, njezin je stav.
“Ja sam primijetio da je on pokušao uspostaviti neku vrstu osobnog kontakta s obojicom. E sad, koliko mu je to pošlo od ruke. Ja sam bio primjetno suzdržaniji od kolege, ne neprijatan, ali naprosto suzdržaniji. Nije on ni na koji način ništa nametao, ali pokušao je s nama uspostaviti taj neki prisan odnos u smislu ‘imam mnogo prijatelja u Beogradu’. Ja nisam na to reagirao jer nisam htio između ostalog odugovlačiti puno, a i nije bilo mjesto za tu priču. Možda sam se ogriješio malo prema njemu jer je možda želio i o tome malo popričati, ali ja nisam vidio svrhu. Svi sukobi kojih se čovjek može sjetiti, on i ja ćemo biti na suprotnoj strani, ali opet nisam htio biti neugodan, ali zato sam bio suzdržan. Nadam se da nisam bio neugodan. Bio sam cijelo vrijeme s njim na vi i mislim da mu to nije smetalo. Nadam se da sam bio korektan. Vjerujem ipak da mu je bilo drago što može pričati s ljudima na svojem jeziku. Izvan intervjua nije bilo previše ćaskanja. Da mi je rekao da ga snimam, ne bih ga snimao taman da su mi čuvari rekli slobodno ga možeš snimati”, ispričao je Zarković koji je imao samo dobre riječi o uvjetima u zatvoru iako napominje da nije vidio sve.
Misli da bi se mnogi na Balkanu mijenjali za uvjete u Donjeckom zatvoru. Na pitanje na temelju čega to zaključuje, Zarković kaže da je izrazito čisto te da vrlo dobro skrbe o zarobljenicima.
Nije znao reći koliko ih je tamo niti kako točno izgledaju ćelije u kojima su smješteni. Djeluje kao da vode brigu o higijeni zatvorenika. Noću se temperatura može spustiti 3-4 stupnja ispod nule, ali oni su svi toplo obučeni, uhranjeni su. Ovo malo što smo vidjeli dok smo čekali da ga dovedu, zaista nemam nikakav razlog da posumnjam u to da se prema njima postupa onako kako je on to u krajnjem slučaju opisao u razgovoru. Ja naravno ne mogu svjedočiti o detaljima o kojima je on govorio, ali ovo o čemu je pričao djeluje u skladu s onime što sam ja vidio”, rekao je i dodao kako mu ne djeluje da je itko ugrožen.
Što se tiče situacije o Donjecku, kaže kako su uvjeti izrazito teški te da veći dio tog područja vodu dobiva samo dva sata dnevno.
“Kolega i ja smo upravo došli s položaja u sjevernom dijelu Donjecka. To je jedno predgrađe. Tu borbe traju već godinama, a sada su pojačane. Ovdje se živi dosta teško ali ljudi su odlučni u želji da se izbore za svoja prava i spremni su trpjeti. U pitanju su teška iskušenja i odricanja. Mnogo je teških izazova, svakodnevno granatiranje i bombardiranja koja se neprestano čuju tijekom cijelog dana bez obzira gdje ste. Otežan je prijevoz, opskrba, cijeli Donjeck već gotovo mjesec dana ima ogromnih problema s opskrbom vode”, ispričao je.
Dnevnik.ba