Uzrok ogromnih količina zračenja je obližnji nuklearni pogon koji je zatvoren 29. rujna 1957. godine nakon nesreće u kojoj je zakazao sustav za hlađenje.
Tijekom 40-ih godina prošlog stoljeća u blizini jezera smjestila se tajna ruska tvornica za izradu nuklearnog oružja i plutonija. U pitanju je bio sovjetski projekt atomskih bombi.
Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je zaostajao za razvojem nukleranog arsenala u odnosu na SAD, pa se ubrzano radilo na istraživanjima i razvojnim projektima kako bi se proizvela dovoljna količina uranija i plutonija.
Nuklearno postrojenje u gradu Ozersku izgrađeno je u žurbi odmah nakon Drugog svjetskog rata, a rupe u znanju sovjetskih fizičara onemogućile su ispravnu procjenu sigurnosnih odluka.
Ekološki problemi se nisu osobito uzimali u obzir u tim fazama razvoja nukleranih programa. U početku se visoko radioaktivni otpad odlagao u obližnju rijeku, koja ga je odvodila do rijeke Ob, putujući dalje do Arktičkog oceana.
Kasnije se jezero Karačaj koristilo kao skladište na otvorenom, a nakon eksplozije nuklearnog postrojenja 1957. radijacija je postala smrtonosna. Jezero je zatrpano betonom kako bi se radioaktivni talog zadržao dalje od obale.
Stanovništvo je evakuirano, no unatoč tome veliki broj ljudi nije se htio preseliti, pa i danas udišu kontaminiranu prašinu i zrak te piju zagađenu vodu. Jezeru se ipak ne približavaju, a razina smrtnosti i raka očekivano je ogromna.
Dnevnik.ba