Sveta Stolica upozorava Katoličku crkvu u Njemačkoj da njezin Sinodski put nije ovlašten mijenjati ni crkveni nauk, ni crkvenu strukturu, a Predsjedništvo njemačkoga Sinodskog puta odvraća da njima nije ni kraj pameti uzimati na sebe to pravo, nego da žele o tome razgovarati sa što više tijela u Rimskoj kuriji i zahtjeve Božjeg puka za promjenama prenijeti Apostolskoj stolici. Pučki rečeno: mi samo bilježimo što Božji puk hoće, ne samo u Njemačkoj, nego diljem svijeta, pa da vidimo kako će Papa i Kurija izići s time na kraj, piše Jutarnji.hr.
Sinodski proces – u svoj Katoličkoj crkvi, nipošto samo u Njemačkoj – inicirao je papa Frane 2021. Posrijedi je opća i dubinska priprava za zasjedanje Biskupske sinode 2023. Tema tog zasjedanja Biskupske sinode je sinodalnost. Za papu Franu ta je tema, naglašena na Drugome vatikanskom koncilu 1962-1965, središnja operativna u njegovu pontifikatu. Glavna mu je tema, naravno, propovijedanje Evanđelja. Sinodalnost je Papi nužan preduvjet uspješne evangelizacije. U tom je duhu reorganizirao Rimsku kuriju.
Frani sinodalnost znači široko savjetovanje i sudjelovanje u donošenju odluka. Ali ne treba brkati sinodalnost s demokracijom, to nipošto. U mjesnoj crkvi odluke donosi biskup. Papa hoće da to bude u sinodalnom procesu, ali ne želi da biskup bude puki izvršitelj odluka biskupijskog sinoda. To isto vrijedi i za Katoličku crkvu u cjelini: rasprava što šira i slobodna, da, ali odluke donosi Papa, saslušavši i uzevši u obzir, no ne pod diktatom.
U tom smislu će zasjedanje Biskupske sinode dogodine biti dovršenje dvogodišnje etapne rasprave o sinodalnosti, koja je provedena kroza sve biskupske konferencije u svijetu: negdje formalno, a negdje bitno; negdje u općoj slozi, a negdje uz ozbiljne prijepore.
U Katoličkoj crkvi u Njemačkoj, kroz njezin Sinodski put, raširilo se mišljenje da sablazan s pedofilijom u Crkvi ne bi bila moguća da Katolička crkva nema autoritarnu piramidalnu strukturu, pa da bi za dobrobit Katoličke crkve tu piramidalnost trebalo razbiti, Crkvu organizirati horizontalno, otvoriti je ženama, pa i – kažu neki – kao svećenicama i biskupicama.
Papa Franjo je nedavno kazao da je predsjedniku Njemačke biskupske konferencije mons. Georgu Bätzingu rekao: "U Njemačkoj postoji vrlo dobra Evangelička crkva. Nisu potrebne dvije." Dakle, da već postoje Lutherovi protestanti, već zaređuju žene – zašto bi se katolici tome pridružili?
U Katoličkoj crkvi u Njemačkoj gledaju svoje katoličke vjernike, pa i one iz svoje teutonske okolice, poput Nizozemaca i Flamanaca. Smatraju da je ne samo moguće, nego i nužno učiniti iskorak iz vjekovne tradicije, propovijedati Krista Trećeg milenija.
U Vatikanu su svjesni da je Katolička crkva univerzalna, golema, pa smatraju da ne može ostati jedinstvena, da joj prijeti raskol ako se jedni istrčavaju, dok drugi zatežu i navijaju za povratak u pretkoncilsku letargiju, u koju svrhu, kao barjak, ističu tridentsku latinsku misu umjesto suvremene koncilske na nacionalnim jezicima. Grubo rečeno, Vatikan se trudi održati zajednički nazivnik za Njemačku i Ugandu, za Brazil i Poljsku.
Sada je objavljena izjava Svete Stolice u pogledu Sinodskog hoda u Njemačkoj, koja nastoji obuzdati pretjeran entuzijazam.
Kako je objavio portal Vatican News, a u Hrvatskoj prenijela IKA, u toj se izjavi kaže:
"Kako bi se zaštitila sloboda Božjega naroda i obavljanje biskupske službe, čini se potrebnim precizirati da ‘Sinodski hod‘ u Njemačkoj nema snagu obvezivati biskupe i vjernike na nove načine upravljanja i nove pristupe doktrini i moralu. Ne bi bilo zakonito pokretati u biskupijama, prije dogovora postignutoga na razini opće Crkve, nove službene strukture ili doktrine, koje bi bile rana crkvenom zajedništvu i prijetnja jedinstvu Crkve."
Citiran je i dio Papina Pisma Božjem narodu koji je u hodu u Njemačkoj: "Opća Crkva živi u, i od partikularnih Crkvi, kao što partikularne Crkve žive i cvjetaju u, i od opće Crkve, a ako se nađu odvojene od cijeloga crkvenog tijela, slabe, trunu i umiru. Zbog toga je potrebno održavati uvijek živim i istinskim zajedništvo s čitavim tijelom Crkve".
Predsjedništvo Sinodskog puta Katoličke crkve u Njemačkoj, predsjednica Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK) dr. Irma Stetter-Karp i predsjednik Njemačke biskupske konferencije mons. dr. Georg Bätzing odgovorili su zajedničkom izjavom koja se ne doima baš pokornom. Predbacuje Vatikanu da izbjegava dijalog, da dijeli lekcije, pa i svojom posljednjom Izjavom.
Ondje naime piše (prenosimo po prijevodu na hrvatski koji je objavila IKA):
"Pozdravljamo to što Sveta Stolica još jednom ističe ono na što smo se obvezali statutom i poslovnikom prije početka Sinodskog puta 2019. godine:
‘Odluke sinodalne skupštine same po sebi nemaju pravni učinak. Ovim odlukama ostaje nepromijenjena ovlast biskupske konferencije i pojedinih dijecezanskih biskupa u donošenju pravnih normi u okviru svoje vlastite nadležnosti i vršenju svoje učiteljske službe.‘
‘Odluke čije su teme rezervirane za sveopću Crkvu prenose se Apostolskoj Stolici kao glas Sinodskog puta.‘ (članak 11. i 12.)
Neumorno naglašavamo da Crkva u Njemačkoj neće ići "posebnim putem" (Sonderweg). Ipak, svoju dužnost vidimo u tome da jasno navedemo gdje su potrebne promjene. Već sada osjećamo da su problemi i pitanja koja smo identificirali slični diljem svijeta.
Također želimo podsjetiti da je Sinodski put posljedica MHG studije (‘Seksualno zlostavljanje maloljetnika od strane katoličkih svećenika, đakona i redovnika na području Njemačke biskupske konferencije‘) i zahvalni smo što biskupi i Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK) mogu zajedno koračati tim putem i biti sigurni u podršku i aktivnu suradnju hodočasničkog naroda Božjeg.
Godine 2021. papa Franjo otvorio je globalni Sinodski proces. Mi ćemo, naravno, kako je planirano, a na to nas potiče i današnja deklaracija, pridonijeti sinodskom procesu sveopće Crkve iskustvima i rezultatima Sinodskog puta. Uvijek smo isticali da to svojim radom želimo aktivno oblikovati, jer smo uvjereni da takav stav vodi do ‘međusobnog obogaćivanja‘ (Izjava Svete Stolice).
U poslovniku i statutu Sinodskog puta formuliramo komunikaciju s Apostolskom Stolicom za koju smatramo da je potrebna i poželjna. Apostolski nuncij u Njemačkoj pozvan je na trajno promatračko sudjelovanje na Sinodskom putu. Od početka Sinodskog puta pokušavamo pronaći izravne kanale komunikacije s rimskim vlastima od strane Predsjedništva. Vjerujemo da bi to bilo mjesto za takva pojašnjenja. Nažalost, predsjedništvo Sinode još nije pozvano na raspravu. Žalimo što do sada nije došlo do ove izravne komunikacije. Sinodska Crkva po našem shvaćanju ipak djeluje na drugačiji način! To se odnosi i na način komunikacije danas, što nas čudi, jer to nije dobar oblik komunikacije unutar Crkve.
Sljedeća skupština bit će mjesto za razmatranje i raspravu o zabrinutostima Svete Stolice. Kao predsjedništvo Sinodskog puta još jednom naglašavamo da želimo što prije održati razgovore sa što više tijela unutar Rimske kurije".
Ta razmjena izjava više se doima kao konfrontacija nego kao dogovor kroz dijalog. Papa istupa kao poglavar globalne Crkve, a njemački Sinodski put i Njemačka biskupska konferencija "osjećaju" da su problemi isti diljem katoličkog svijeta, što bi sugeriralo da u ime globalne Crkve govore oni, a ne Papa i Kurija.
Bit će veoma zanimljivo vidjeti dogodine kako će se izjašnjavati sinodski oci.
Dnevnik.ba