Mladen Bosić, zamjenik predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnio je 27. veljače 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 2. i 10. Ustava Posavske županije, čl. 1. i 8. Ustava Hercegovačko-neretvanske županije, čl. 3. i 9. Ustava Zeničko-dobojske županine, čl. 4. i 8. Ustava Bosansko-podrinjske županije i člana 10. Ustava Zapadnohercegovačke županije.
Podnositelj zahtjeva, prije svega, ističe da su sva tri naroda, Srbi, Bošnjaci i Hrvati, konstitutivni narodi na cijeloj teritoriji BiH, uz isključenje diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. Nadalje, podnositelj zahtjeva je citirao navedene članove ustava Posavske, Hercegovačko-neretvanske, Zeničko-dobojske i Bosansko-podrinjske županije u kojima su Hrvati i Bošnjaci označeni kao konstitutivni narodi. Također je citirao odredbe svih pet spomenutih ustava županija koje propisuju hrvatski i bosanski jezik kao službene jezike županija a latinicu kao službeno pismo. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, osporenim odredbama ustava županija prekršena je posljednja alineja Preambule Ustava BiH, čl. II/4, II/6. i III/3.b) Ustava BiH.
Kada se pročitaju osporene odredbe citiranih ustava županija, evidentno je, kako smatra podnositelj zahtjeva, da Srbi kao narod nisu konstitutivni u Posavsko, Hercegovačko-neretvanskoj, Zeničko-dobojskoj i Bosansko-podrinjskoj županiji u kojima ni srpski jezik i pismo ćirilica nemaju službeni karakter koji bi im garantirao potpunu ravnopravnu upotrebu. U odnosu na Zapadnohercegovačku županiju navedeno je da, iako su Srbi formalno konstitutivni kao narod, u toj županiji srpski jezik i pismo ćirilica nisu službeni jezik i pismo za razliku od jezika i pisma druga dva naroda.
U odnosu na pitanje dopustivosti predmetnog zahtjeva pred Ustavnim sudom, podnositelj zahtjeva je istaknuo da je imao u vidu odredbu člana 10. stav (2) točka b) Ustava Federacije BiH prema kojoj u nadležnost Ustavnog suda Federacije BiH spada utvrđivanje esu li ustav županija i amandman na ustav, predloženi zakon ili zakon koji je usvojilo to zakonodavno tijelo u skladu s Ustavom Federacije BiH kada takav zahtjev podnese premijer, župannija ili jedna trećina poslanika u zakonodavnom tijelu županije. Međutim, imajući u vidu da u zakonodavnim i izvršnim vlastima županija u Federaciji BiH ne postoji dovoljan broj predstavnika srpskog naroda koji bi pokrenuli mehanizam ocjene ustavnosti odredbi ustava županija pred Ustavnim sudom Federacije BiH, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, pokretanje postupka kojim bi se osigurao ravnopravan status Srba u kantonima Federacije BiH pred Ustavnim sudom Federacije BiH je neefektivno.
Integralnu odluku Ustavnog suda pročitajte ovdje.
Dnevnik.ba