Eutanazija je regulirana i dopuštena u Švicarskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu, Belgiji, a izvan Europe u Kanadi te američkim saveznim državama Washington, Oregon i Montana.
Sada se ovim državama namjerava priključiti Srbija u kojoj se u tekstu budućega građanskog zakonika predlaže pravo na eutanaziju, a beogradski dnevnik Politika objavio je kako izgleda nacrt zakona o pravu na dostojanstvenu smrt.
Eutanazija bi bila dopuštena - navodi se u prijedlogu - “kad nadležni konzilij liječnika odgovarajuće specijalnosti, na temelju medicinske dokumentacije i neposrednog uvida, utvrdi da u konkretnom slučaju u bliskoj budućnosti ne postoji nada da se, i pored korištenja znanstvenog, stručnog i praktičnog iskustva i saznanja suvremene medicinske znanosti, može postići izlječenje pacijenta ili poboljšanje njegova zdravstvenog stanja”.
Uvažiti zahtjev
Ovaj zakon zahtijeva ispunjavanje triju uvjeta za odluku suda o eutanaziji pacijenta, a to su medicinski, humani i socijalni. “U izuzetno teškoj i dugotrajnoj medicinskoj, psihološkoj i socijalnoj situaciji umirućeg može se, na osnovi jasno, nesumnjivo i slobodno izražene volje, uvažiti zahtjev o prijevremenom prekidu života u vidu dostojanstvenog umiranja”, navedeno je u prvom članu posebnog zakona, koji može biti usvojen tek ako građanski zakonik proglasi pravo na eutanaziju.
Humani uvjeti su ispunjeni ako je umirući u takvom psihofizičkom stanju koje je zbog fizičkih bolova i psihičkih patnji postalo neizdrživo u duljem periodu, a ocjenu i obrazloženje postoje li okolnosti za eutanaziju davat će psiholog vještak kojega će odrediti nadležni izvanparnični sud. Nakon toga, sud će usvojiti ili odbiti zahtjev za eutanaziju.
Eutanazija će biti moguća i u slučajevima kada umirući pacijent nije svjestan, odnosno ako “nije u objektivnoj mogućnosti da jasno, nesumnjivo i slobodno izrazi svoju želju da mu se prekine život u vidu dostojanstvenog umiranja”, onda takvu volju, izuzetno, može izraziti “zakonski zastupnik ili drugi ovlašteni punomoćnik”.
Licencirani izvršitelji
Posebna odredba propisuje da eutanaziju “provodi određeni tim licenciranih javnih izvršitelja medicinsko-tehničke struke od kojih jedan neposredno realizira prekid života kao profesionalnu tajnu”. O izvršenju ovakve sudske odluke sastavlja se zapisnik koji se dostavlja Ministarstvu zdravlja, a predviđeno je da se posebnim medicinskim protokolom utvrde bliža pravila o načinima izvršenja eutanazije.
Zemlje koje dozvoljavaju pravo na dostojanstvenu smrt poznaju aktivnu i pasivnu eutanaziju. Aktivna se provodi davanjem određenih sedativa, a pasivna isključivanjem aparata koji su pacijenta održavali u životu, što je pod određenim uvjetima moguće u Njemačkoj i Austriji.
Ako bi se eutanazija obavila protivno volji pacijenta, srpski kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, a najavljeno je i da će kazneno djelo, koje se zove “lišenje života iz samilosti”, postojati i u budućnosti u situacijama kada se prilikom eutanazija neće poštovati procedura koju će propisati budući poseban zakon.
Bit će važno kako će se postaviti utjecajna Srpska pravoslavna crkva jer pravoslavlje se protivi eutanaziji. Prošle godine Biskupsko vijeće Finske pravoslavne crkve, koja se nalazi pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije, suprotstavilo se građanskoj inicijativi da se legalizira eutanazija u ovoj državi, dok je prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi “eutanazija težak grijeh” i potpuno neprihvatljiva.
Dnevnik.ba