"Moj komentar je samo - morbidno i bolesno", kazao je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić, dok je iz DF-a Čapljina došla poruka osude "ismijavanja i zloupotrebe vjere i vjerskih osjećanja".
Naravno, da se Komšić prepoznao u ‘prozivci‘ mačkara pa je svojom izjavom i potvrdio da o karnevalu (mačkarama) ne zna baš puno. Oduvijek su se javne osobe a od dolaska demokracije ponajviše osobe iz političkog života ‘osuđivale i spaljivale‘ na određenom i predviđenom mjestu za ‘lomaču‘. Spaljivanje političara počelo je devedesetih godina slomom komunizma a prvi na lomači je bio ‘drug Tito‘ i nema mjesta u Hercegovini i Hrvatskoj gdje nije gorio, piše ABC portal.
Ta tradicija se nastavljala kroz godine i gorjeli su i Sanader i Milanović i Mesić i Izetbegović, uglavnom oni koje su same mačkare birale.
Lani je u imotskom selu Ričice gorio i Ante Tomić koji se rodio baš tu u Ričicama, ove godine u Kaštelima gorjele su gay slikovnice i tko zna što sve ne. Mačkare imaju svoj program i znaju pecnuti, no u ovim krajevima gdje ih ima i gdje su tradicija nitko im ne zamjera.
Zanimljivo je da mačkare nikad nikog ne imenuju pravim imenom ali da se ‘osuđenici‘ uvijek prepoznaju, što se pokazalo i u ovom čapljinskom slučaju.
Komšić je nasjeo na karnevalsku ‘provokaciju‘ a to i jeste zapravo bio cilj. Mačkare su prikazale Hrvata Željka koji se pokopava po muslimanskom vjerskom obredu što ima jasnu političku poruku što mačkare misle o izvjesnom Željku K. i njegovoj kandidaturi na izborima "Političku poruku nećemo ni komentirati osim da su velike oči Dragana Čovića u strahu od gubitka fotelje", stoji u kratkom komentaru objavljenom na lokalnom Facebook profilu Komšićeve stranke. Status kojim se trebalo malo okuražiti nakon što su mačkare rekle svoje.
Dnevnik.ba