U proizvodnju su Darko i njegov otac, koji je konstruktor strojeva, krenuli prije otprilike sedam godina, jer su i sami imali manju površinu pod lješnjacima. Danas imaju cijelu liniju od sedam strojeva koji se zahvaljujući internetu prodaju diljem svijeta, piše Index.hr.
Kako su počeli
“Krenuli smo u to jer smo imali nešto lješnjaka. Moj otac je napravio prototip stroja. Kada smo ga napravili, stavio sam snimku na YouTube i počeli su se javljati ljudi iz Hrvatske i okolnih zemalja kojima se jako svidjelo to što smo napravili. Kada smo vidjeli da postoji interes, napravili smo malo ljepši model koji bi se mogao prodati i tako je sve krenulo.
Nakon toga smo otišli na poljoprivredni sajam u Gudovcu, vidjeli smo da i tamo postoji interes kupaca i definitivno smo odlučili krenuti u proizvodnju. Sada imamo sedam, osam strojeva u ponudi koji rade sve - usisavač lješnjaka, komušač, stroj za sortiranje, drobljenje itd. Sada već radimo sedam godina, otprilike smo svake godine napravili jedan stroj i sada imamo cijelu liniju. Dobivali smo povratne informacije od kupaca i na taj način smo ih usavršavali”, kaže Darko.
Strojevi koje radi obitelj Lončar manji su od onih koji se uobičajeno nude na tržištu pa su pogodni za proizvođače srednje veličine, koji imaju pet do 10 hektara.
Prodaja ide preko interneta, a dosta toga se i izvozi, iako se trenutno najviše prodaje u Hrvatskoj.
“Dosta izvozimo, bilo je godina kada smo više prodali u inozemstvu nego ovdje, no sada ipak više prodajemo u Hrvatskoj jer su aktualni poticaji za poljoprivrednike. Jedan kompletan set košta oko 100 tisuća kuna. Oni koji imaju malo više, pet, šest hektara, njima se to isplati. Oni koji imaju baš jako velike plantaže oni kupuju veće strojeve. Strojevi koje mi proizvodimo su za uzgajivače srednje veličine.
Uglavnom prodajemo preko interneta. Recimo u Australiju smo jednom proizvođaču prodali komplet od pet strojeva. Bilo je tu dopisivanja mailovima i na kraju se odlučio kupiti. Čim na nekom području imate zadovoljne kupce, oni vas reklamiraju.
Nakon ovog smo dobili još dva kupca iz Australije. Mi ne namjeravamo prodavati u prodavaonicama jer vi njima morate dati strojeve, a da vam ne plate, morate im dati rabate, a ja toliki kapital nemam. Sad sve funkcionira super ovako direktno. Ako sam uspio prodati u Australiju, onda mogu svugdje”, kaže Darko.
Lješnjaci postaju sve popularniji među hrvatskim poljoprivrednicima, no ipak se radi o malom tržištu pa će širenje proizvodnje stojeva ovisiti prije svega o interesu kupaca u inozemstvu.
“Lješnjaci sve više idu jer ljudi shvaćaju da kukuruz i pšenica ne donose novac. Da s par hektara lješnjaka možete i živjeti, te da su nasadi zasad u porastu. Što se tiče proizvodnje, za sada ne planiramo širiti. Eventualno širenje ovisi o tome kako će se razvijati situacija u inozemstvu. Hrvatsko tržište je malo i brzo dođe do zasićenja. Ali ako bude i dalje interesa vani, pokušat ćemo povećati proizvodnju”, kaže Darko.
“Mi ne radimo sve sami. Limariju mi radi susjed koji je 50 metara od mene, tokar je dva kilometra od mene, u Križevce dajemo cinčati i plastificirati. Te neke stvari koje ne možemo sami napraviti i koje nam se ne bi isplatile raditi, to za nas rade drugi. Imamo četiri, pet dobavljača koji sudjeluju u proizvodnji naših strojeva”, kaže Darko.
Dnevnik.ba