Novi zakon garantira punu slobodu vjeroispovijesti svim vjernicima i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uvjerenja svim građanima koji nisu vjernici.
Zakon utvrđuje imovinska prava države nad vjerskim objektima koji predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore, koja je kroz stoljeća građena i stjecana od javnih prihoda države.
Propisano je da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina.
Ako bilo koja vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovi nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštivati.
Ostavljena je sloboda izbora prilikom registracije vjerskih zajednica.
Izričito je utvrđeno da vjerska zajednica čiji je vjerski centar u inozemstvu nema obvezu registrirati se, već slobodno odlučuje o tome hoće li zahtijevati upis u Registar, pri čemu neregistrirane vjerske zajednice ne mogu imati svojstvo pravnog lica.
Zakon dozvoljava registraciju svake vjerske zajednice koja ima najmanje tri punoljetna vjernika, koji čak ne moraju ni biti državljani Crne Gore, ukoliko imaju odobren stalni boravak u skladu sa zakonom.
Dnevnik.ba