Susjedi su se probudili na ženski vapaj za pomoć nešto nakon dva sata ujutro u mjestu Bawan Kheri, selu u sjevernoj indijskoj državi Uttar Pradesh. Pospano su izašli iz svojih domova i zatekli stravičnu scenu masovnog ubojstva. Lateef Ullah Khan, jedna od prvih koja je stigla u obiteljsku dvokatnicu 15. travnja 2008. godine, pronašla je seljanku Shabnam kako onesviještena leži u blizini svog oca Shaukata Alija, kojem je bio prerezan vrat. Tijela dvojice Shabnamine braće, njene majke, šogorice i 14-godišnjeg nećaka ležala su gotovo obezglavljena u sobi koja je bila poprskana krvlju, pokazali su sudski dokumenti. Njezin mali nećak, za kojeg će kasnije ustanoviti da je zadavljen, izgledao je kao da spava između tijela svojih roditelja, započinje CNN ovu stravičnu priču.
Ubila sedam članova obitelji
Ovaj slučaj odmah je završio na naslovnicama. Ne samo da je Shabnam ubila sedam članova svoje obitelji, uključujući i desetomjesečno dijete, već je u to vrijeme bila osam tjedana trudna. Shabnam i njezin ljubavnik Saleem proglašeni su krivima za ubojstva i osuđeni na vješanje. Bude li pogubljena, Shabnam, koja se, poput Saleema, u sudskim dokumentima spominje samo imenom, bit će prva žena kojoj je u Indiji izrečena smrtna kazna nakon 1955. godine.
Odvjetnici tvrde da je žrtva
Međutim, iščekujući izvršenje kazne, Shabnamini odvjetnici pokušavaju to zaustaviti te tvrde da je i ona zapravo žrtva. Odvjetnica Shreya Rastogi kaže da je njena klijentica, koja nikad nije priznala zločin, žrtva patrijarhalnog društva koje kaste stavlja iznad svega. Osim osoba koje su umrle te noći, zločin ovog ljubavnog para stvorio je još jednu žrtvu - njihovog sina Bittua, kojeg je Shabnam odgojila u zatvoru prije nego što ga se morala odreći. Danas 12-godišnji Bittu apelira na indijskog predsjednika Rama Nath Kovindu da njegovoj majci ukaže milost.
Shabnam i Saleem bili su mladi ljubavnici koji su živjeli u istom selu, ali njihove obitelji nisu odobravale njihovu vezu. Shabnam, koja je u vrijeme ubojstava imala 22 godine, bila je obrazovana učiteljica iz kastinske zajednice Saifi. Saleem, tada 24-godišnjak, bio je nezaposleni pripadnik zajednice Pathan. Iako su indijske kaste često povezane s hinduističkom zajednicom, slične socijalne hijerarhije postoje među muslimanskim obiteljima na temelju njihovih povijesnih zanimanja ili dijela arapskog svijeta iz kojeg potječu. Obitelji često vrše pritisak na djecu da sklapaju brakove u vlastitim zajednicama. Ako to ne učine, može doći do nasilja i u ekstremnim slučajevima do ubojstava zbog zaštite časti, kad se najbliži rođaci ubijaju zbog sramoćenja obitelji.
Prije ubojstava Lal Mohammad, otac Shabnamove ubijene šogorice Anjum, obavijestio je policiju o njenoj intimnoj vezi. "Shabnam ide u pogrešnom smjeru, želi se udati za Saleema, a atmosfera kod kuće je vrlo napeta", rekao je Mohammad na suđenju 2008. godine.
Shabnamin kolega iz škole u kojoj je radila Nischay Tyagi posvjedočio je da mu je Shabnam rekla kako se želi udati za Saleema, ali njezina se obitelj tome usprotivila. Sukkhan Ali, Shabnamin rođak, rekao je na sudu da je Saleem često dolazio u njenu kuću. Ocu se to nije svidjelo i tukao ju je, rekao je Ali. No, obitelj nije znala da je Shabnam već trudna sa Saleemom.
U svojoj presudi sudac okružnog suda S. A. A. Husaini primijetio je da mještani ne bi mogli prihvatiti "haram" (nezakoniti) čin, misleći na njihovo nerođeno dijete. Međutim, sudac je rekao da je par imao i druge mogućnosti za bijeg iz konzervativne zajednice Bawana Kherija te da nije moralo doći do ubojstva sedmero ljudi. Nije jasno je li Shabnam znala da je bila osam tjedana trudna u vrijeme ubojstava.
Tužitelji tvrdili da je ubila obitelj da bi bila jedina nasljednica
Tužiteljstvo je reklo da je znala i da je to djelomično motiviralo ubojstva. Tvrdili su da je Shabnam ubila svoju obitelj kako bi ona bila jedina nasljednica njihove imovine i mogla udobno živjeti sa Saleemom i njihovim novorođenčetom. Njezina odvjetnica Rastogi kaže da tužiteljstvo nije dokazalo tu teoriju. Njena obrana tvrdi da je Shabnam za trudnoću saznala tek tijekom rutinskog liječničkog pregleda nakon što je uhićena.
Kako je započeo pokolj
Pokolj je započeo šalicom čaja. Shabnam je 14. travnja 2008. godine u piće članova svoje obitelji ubacila sedativ, koji je Saleem kupio uz pomoć prodavača voća, utvrdio je sud. Dok je obitelj spavala, Shabnam je pozvala Saleema, koji je stigao sa sjekirom.
"Shabnam je podigla glavu svakog člana obitelji, a ja sam im prerezao grlo i ubio ih", priznao je Saleem dan nakon ubojstva Bilalu Ahmadu, prodavaču čaja koji je imao veze sa šefom okružne policije. Saleem se nadao da će mu Ahmadove veze pomoći da izbjegne kaznu, smatrao je sud.
Umjesto toga, Ahmad je prenio policiji Saleemovo priznanje i na sudu ispričao što mu je Saleem rekao: "Pogriješio sam, zaljubljen sam u Shabnam, djevojku iz mog sela, a i ona voli mene. Zavjetovali smo se da ćemo živjeti i umrijeti zajedno. Ne možemo živjeti jedno bez drugoga. Zbog toga ju je obitelj pretukla i rekla da joj neće dopustiti da se uda za mene."
Drugi su svjedoci naveli kako su vidjeli Saleema u ljekarni dan prije ubojstva, ali ljekarnik mu je odbio prodati sedative. Obično se u Indiji jake tablete za spavanje mogu dobiti samo na liječnički recept. Saleem je potom zatražio pomoć prodavača voća, koji mu je pomogao da kupi tablete. Saleem je zločin također priznao seoskom upravnom službeniku Mahenderu Singhu, dan nakon masakra, tražeći od njega da ga svojim političkim vezama spasi od zatvora.
Nakon što ga je policija uhitila, Saleem je iz ribnjaka izvadio krvavu sjekiru koja je odgovarala oružju korištenom u ubojstvima. Sudeći po sudskim dokumentima, Shabnam je kod sebe imala prazne pakete tableta koje su korištene za uspavljivanje obitelji. Shabnam je u početku tvrdila da su neki razbojnici ušli u njihov dom i počinili zločin, ali policija je odbacila tu teoriju, smatrajući da se u kuću nije moglo ući na takav način.
Željezna kućna vrata bila su zaključana iznutra i nije bilo otisaka prstiju ili drugih dokaza nazočnosti neidentificiranih napadača, potvrdio je forenzičar Manveer Singh. Kad je susjeda Khan ušla u kuću, pronašla je Shabnam bez svijesti. Međutim, Vrhovni sud u svojoj presudi iz 2015. godine navodi da je Shabnam "glumila nesvjesticu i legla uz bok unakaženog tijela svoga oca kako bi bezosjećajno insinuirala da je zločin počinio netko izvan kućanstva".
Na suđenju su se mladi ljubavnici okrenuli jedno protiv drugog
Iako su Shabnam i Saleem navodno počinili ubojstva kako bi mogli biti zajedno, na suđenju su se okrenuli jedno protiv drugog. Shabnam je rekla kako je Saleem sam ubio sve žrtve. Saleem je rekao da je Shabnam pila vino i nazvala ga tek nakon što je poubijala svoju obitelj, tražeći od njega da se riješi dokaza.
Okružni sud proglasio je par krivim za ubojstvo sedam osoba i osudio ga na smrt vješanjem. Žalili su se Visokom sudu Uttar Pradesha, kao i Vrhovnom sudu Indije, najvišem sudu u zemlji, ali oba puta njihove su tvrdnje o nevinosti odbačene.
Sin rođen u zatvoru
Bittu, sin Shabnam i Saleema, rođen je u zatvoru u prosincu 2008. godine, osam mjeseci nakon ubojstava. Bittu nije njegovo pravo ime. Dječakov udomitelj zatražio je da CNN koristi njegov nadimak jer se mora nositi s društvenom stigmom budući da je sin osuđenih ubojica. Shabnam je Bittua odgojila u ženskom zatvoru, gdje je dijelila prostorije s drugim zatvorenicama. Druga su djeca dolazila i odlazila jer su njihove majke bile oslobođene. Ali Bittu je ostao, čekajući dan kad će napuniti šest godina, pa će ga, u skladu s indijskim propisima, poslati da živi s nekim izvan zatvora.
Odvjetnica Rastogi kaže kako se Shabnam u zatvoru dobro brinula za sina: "Pokušala je podučavati Bittua koliko je to bilo moguće. Držala mu je lekcije, nagovarala ga je da uči abecedu, brojeve, a usput je podučavala i djecu ostalih zatvorenica."
Usman Saifi, nekadašnji Shabnamin kolega s fakulteta i novinar, ponudio je da će se brinuti za Bittua kad napuni šest godina. Saifi je kontaktirao Shabnam jer je želio napisati knjigu o ubojstvima: "U početku me odbila jer prvo pitanje koje sam joj postavio bilo je ono koje nisam smio postaviti. Pitao sam je zašto je ubila obitelj."
Saifi kaže kako mu je trebalo vremena da uvjeri Shabnam da će Bittu biti siguran s njim i njegovom suprugom. Kad je 2015. Bittu napunio šest godina, preuzeli su skrbništvo nad njim i odgajaju ga kao svoje dijete.
"Bittu poštuje svakoga i prema svima se odnosi s ljubavlju. Nikad nikome ne kaže ništa ružno. To je poput cvjetanja lotosa u mutnoj vodi", rekao je Saifi za CNN.
Ali Bittuov život nije lagan, pažnja medija narušavala mu je svakodnevicu i njegovu sposobnost da se usredotoči na školu. Nije jednostavno nositi se s činjenicom da si dijete ubojica, ističe Saifi.
"Jednog dana otišao je u džamiju i netko mu je rekao da je on sin one Shabnam, koja će biti obješena. Ovaj incident ga je jako pogodio i proveo je cijeli dan u krevetu", rekao je Saifi.
Zbog Bittua Saifi i njegova supruga pridružili su se borbi da Shabnam izbjegne smrtnu kaznu. Iako je Saleem zamahivao sjekirom, Shabnamina uloga u pokolju vlastite obitelji šokirala je naciju.
"Poslužila ih je čajem s ljubavlju, kako otac ne bi posumnjao da mu kći daje otrov, kako majka ne bi sumnjala da joj vlastita kći daje otrov. Njeni brat, šogorica, nećak, nitko nije sumnjao, ali Shabnam je znala da će posljednji gutljaj ovog čaja biti posljednji gutljaj njihovih života", rekao je sudac 2010. godine.
Je li osuđena teže od zločina?
Ali Rastogi vjeruje da je Shabnam nepravedno demonizirana i da bi njezinu smrtnu kaznu trebalo ublažiti. Njeno stajalište potkrijepljeno je istraživanjem Pravnog fakulteta Cornell o smrtnoj kazni širom svijeta, koje je utvrdilo kako je veća šansa da će smrtnu kaznu dobiti žene koje krše uvriježene norme rodnog ponašanja. U izvještaju iz 2018. godine, "Osuđena teže od njenog zločina", utvrđeno je da su žene kojima prijeti smrtna kazna označene "fatalnim ženama", "ubojicama djece" ili "vješticama". Prema Cornellovom izvještaju, ženama se sudi zbog onoga što društvo smatra njihovim "moralnim propustima", izvan samog zločina.
Shabnam i Saleem žalili su se na smrtnu kaznu, međutim, Vrhovni sud smatra da je kazna bila dobro odmjerena, a zločin je ispunjavao uvjete "najrjeđeg među rijetkima", što je neophodno prilikom izricanja smrtne kazne. Nalozi za izvršenje kazne izdani su u svibnju 2015. godine, a prema indijskom zakonu, moraju biti izdani najmanje dva tjedna prije pogubljenja. Međutim, kasnije su opozvani nakon pravnih akcija Projekta 39A, kolektiva koji se protivi smrtnoj kazni u Indiji. Sud je utvrdio da su nalozi izdani u žurbi jer su zatvorenici još uvijek imali pravne lijekove koji nisu iscrpljeni.
Međutim, još uvijek postoji rizik od izdavanja novih naloga iz izvršenja. U veljači ove godine odvjetnici Shabnam i Saleema podnijeli su molbu za pomilovanje guverneru države Uttar Pradesh, kao predstavniku predsjednika, te samom predsjedniku Indije.
Prema odvjetnici Rastogi, kad se u sudskoj praksi izriče smrtna kazna, sud mora sagledati počinitelja izvan zločina kako bi utvrdio postoji li mogućnost reformacije i rehabilitacije.
"Ima li boljeg načina za razumijevanje mlade majke od sagledavanja kroz objektiv odnosa sa sinom?" pita Rastogi.
Smrtna kazna za Shabnam ponovno se našla na naslovnicama u veljači, nakon što je jedan od posljednjih preostalih izvršitelja kazne vješanja u Indiji posjetio zatvor Mathura, jedini u zemlji koji ima vješala za žene. To je potaknulo nagađanja da se približava datum pogubljenja Shabnam.
"Popravljamo vješala i osiguravamo da je sve u ispravnom stanju, ali ne možemo ništa učiniti dok se ne izda nalog za izvršenje presude. Kad dobijemo datum, možemo naručiti užad", rekao je Akhilesh Kumar, zamjenik generalnog inspektora zatvora u Uttar Pradeshu.
U međuvremenu ravnatelj zatvora Mathura potvrđuje da je izvršitelj Pawan Kumar, koji je objesio četiri osuđenika u slučaju silovanja u Delhiju 2012. godine, u veljači posjetio zatvor kako bi pregledao žensku vješaonicu.
"Bio je ovdje... Ako je nešto u mojoj nadležnosti, moja je dužnost osigurati da je u najboljem stanju, pa ako smatram da možda postoji nešto što treba popraviti, moram nazvati stručnjaka da to pregleda", rekao je ravnatelj zatvora Shailendra Maitreya.
Aktivisti protiv smrtne kazne
Aktivisti kampanje za ukidanje smrtne kazne smatraju da bi prvo pogubljenje žene nakon 66 godina bio korak u pogrešnom smjeru.
"Shabnam danas čeka smrtnu kaznu, a ako se ona zaista izvrši, to bi potvrdilo da smrtna kazna nesrazmjerno pogađa najviše marginalizirane osobe", rekla je odvjetnica i aktivistica Vrinda Grover.
Otkad je donesena 2007. godine, podrška rezoluciji Ujedinjenih naroda za globalni moratorij na smrtnu kaznu porasla je sa 104 zemlje na 123 u 2020. godini, pokazuju podaci Amnesty Internationala. Indija je dosljedno glasala protiv. Iako je 2020. zabilježen pad broja smrtnih kazni izrečenih u Indiji, to se može pripisati pandemiji koronavirusa koja je poremetila sudske kalendare. Do 31. ožujka u Indiji je 15 žena čekalo izvršenje smrtne kazne, priopćio je Project 39A.
Saifi se nada da se Shabnamin život biti pošteđen zbog njezinog sina.
"Kad sam mu rekao za kaznu na koju je njegova majka osuđena, sam je pripremio poruku i putem medija apelirao na predsjednika da je pomiluje", rekao je Saifi.
U veljači, nakon što su se u medijima pojavile glasine o skorašnjem vješanju Shabnam, Bittu je pred novinarima držao ploču s natpisom: "Predsjedniče, molim Vas, oprostite mojoj majci Shabnam."
Dosad od indijskog predsjednika Kovida nije bilo odgovora. Saifi zna da vrijeme istječe. Boji se za Bittua ako Shabnam bude obješena.
"Ne samo da ćemo izgubiti Shabnam već će i ovo dijete biti izgubljeno. A ako ono bude izgubljeno, i mi ćemo biti izgubljeni. Nemamo druge djece. On je nama sve", zaključio je Saifi, piše CNN, prenosi Index.hr.
Dnevnik.ba