Tisuće su izgubile živote braneći Ukrajinu, među njima i Toni Herceg, podrijetlom iz Ljubuškog

Rođen u Edinburghu, djetinjstvo je proveo u Londonu, Beču i Zagrebu, a odrastao je u Francuskoj. Ipak, njegova duša ostala je duboko vezana za Hrvatsku, gdje je i pokopan. Toni se 2018. pridružio elitnoj padobranskoj brigadi (Brigade Parachutiste) u kampu Caylus pokraj Toulousea, gdje je završio interventnu padobransku obuku. Potom je postao pripadnik znamenite RIMA-e (s bazom u Fréjusu), s kojom je sudjelovao u brojnim međunarodnim misijama, uključujući i četveromjesečni boravak u afričkom Maliju (Opération Barkhane) te angažmane na istočnom Mediteranu. S vremenom je unaprijeđen u čin glavnog narednika.

Uz aktivnu službu, Toni je završio i časničku izobrazbu te je postao certificirani vojni instruktor, čime je dodatno potvrdio svoje vojno i ljudsko zvanje. Dakle, Toni nije bio samo elitni vojnik i časnik francuske vojske – bio je i mentor, uzor i istinski vođa. U veljači prošle godine, nakon sedmomjesečnog instruktorskog angažmana u Poljskoj, Toni se, zajedno s nekoliko suboraca, dobrovoljno priključio ukrajinskim snagama na sjeveroistoku zemlje, riskirajući pritom ne samo karijeru, već i vlastiti život. Njegova cjeloživotna predanost drugima okrunjena je činom krajnje žrtve. Prema izravnim svjedočanstvima suboraca, Toni je 6. svibnja 2025., tijekom žestokog napada dronom kamikazom na oklopno vozilo s ranjenicima, kao njihov zapovjednik, vlastitim tijelom zaštitio vrata transportera i tako spriječio prodor eksplozivne naprave. Život je dao, ali je time spasio živote svojih prijatelja i suboraca, među kojima je bilo više ranjenih, od kojih su se saznale pojedinosti o njegovom herojskom činu.

Toni je vjerovao da “sloboda nije besplatna”, a to uvjerenje, koje je nosio duboko u sebi, oblikovano je i hrvatskim povijesnim iskustvom. Njegova hrabrost, utemeljena na vjeri u Boga i ljubavi prema bližnjem, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Vjerovao je da svaka žrtva ima smisao, kao što svaka stanica u tijelu nosi trag ljubavi. Neka ta vjera bude utjeha svima nama koji ostajemo. Heroj Ukrajine Toni Herceg, posmrtno odlikovan najvišim ordenom za svoju žrtvu, ispraćen je na vječni početak u Hrvatskoj nakon oproštajnih svečanosti u Kijevu (katedrala i Majdan) i Francuskoj. U lipnju 2025., na zagrebačkom groblju Miroševac, pod vedrim nebom i uz najdirljivije počasti, oprostili smo se od Tonija Hercega – hrvatskog heroja, vojnika, prijatelja, sina, nećaka, kolega i čovjeka kojem su tri domovine – Hrvatska, Francuska i Ukrajina – iskazale duboko poštovanje.

Ispraćaj kakav se rijetko viđa i kakav mnogi nikada nisu doživjeli, dostojanstven i veličanstven, okupio je mnoštvo ljudi iz svih slojeva društva: pripadnike vojske i akademske zajednice, znanstvenike, kulturnjake, političke dužnosnike, predstavnike diplomatskog zbora, crkvene velikodostojnike, ali prije svega njegovu bližu i širu obitelj, te brojne prijatelje koji su u tišini i molitvi zahvalili Toniju za sve što je bio i što je ostavio iza sebe. Mnoštvo okupljenih na posljednjem ispraćaju, rijeka ljudi – neprekidna kolona prijatelja, rodbine i ljudi iz svih krajeva RH, BiH i svijeta, koje je Tonijeva hrabrost i žrtva dirnula – prolazila je tiho pokraj lijesa, zastajala u kratkoj molitvi, naklonu, iskazivala sućut obitelji. Bio je to prizor dubokog zajedništva i zahvalnosti.

Sprovodna misa, istinski dostojanstvena i ganutljiva, bila je koncelebrirana s čak osam svećenika – među njima su bili i svećenici bivši vjeroučitelji iz Francuske (don Benjamin Petrović i don Toni Oršolić), predstavnik Ukrajinske grkokatoličke crkve – a predvodio ju je generalni vikar Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske don Ilija Jakovljević. U ozračju molitve i tišine, tri zastave – hrvatska, francuska i ukrajinska – presavijene na lijesu, kao da su se blago njihale na vjetru, simbolizirajući duboku povezanost pokojnika s trima domovinama koje su ga smatrale svojim. Izaslanik vojnog biskupa Jure Bogdana, don Ilija, u svojoj je propovijedi prenio biskupove riječi utjehe i brige za obitelj pokojnog Tonija te održao homiliju s riječima svetog evanđelja po Ivanu: “Isus uskrisuje Lazara. Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će!” U svojoj propovijedi objasnio je Tonijevu nesebičnu spremnost, hrabrost i ljubav u borbi za slobodu jednog naroda. “Jer nitko nema veće ljubavi od ove: da tko položi život za svoje prijatelje!”

Ispraćaj je bio emotivan. Otac Zdenko, majka Slavica, braća Ivan i Josip, stričevi Nevenko i Vjekoslav, bratići i sestrične te mnogi bližnji s ponosom su i boli slušali riječi posvete. Posebno dirljiv trenutak zauvijek će ostati urezan u pamćenju prisutnih: ukrajinski veleposlanik Vasilj Kirilič, klečeći pred lijesom je rukom položenom na odru, u tišini i molitvi, zahvalio je Toniju na daru života – danu za slobodu Ukrajine. U toj jednostavnoj, a snažnoj gesti saželo se sve: poštovanje, bol, zahvalnost i nada.

Cvijeće je pristizalo iz svih krajeva svijeta – iz Francuske, Hrvatske, BiH, Njemačke, Poljske, Ukrajine, Velike Britanije, pa čak i iz daleke Australije i SAD-a. Bila je to tiha potvrda koliko je Toni dotaknuo živote ljudi diljem planeta. Na kraju riječi oproštaja uputio je njegov vjeroučitelj don Toni, koji se prisjetio tko je Toni bio: "Ti si svojom izvrsnošću i osmijehom sličio anđelu kojemu gotovo ništa ne treba reći, a već sve znaš. Vjerujem da rastemo tijekom života u spoznaji Onoga kojeg ti sada poznaješ, i kojem se nadamo doći, pridruživši se poslije ovoga života tebi i vjernim mrtvima."

Dnevnik.ba