Sahrana Saif al-Islama Gaddafija
libija

Tisuće ljudi prisustvovalo sahrani sina Muamera Gaddafija koji je ubijen u dvorištu kuće

/

Tisuće ljudi okupile su se u petak na sprovodu ubijenog sina bivšeg libijskog vođe Muammara Gaddafija. Saif al-Islam Gaddafi, koji je nekoć smatran nasljednikom Libije, ubijen je u utorak u svom domu u sjeverozapadnom gradu Zintanu.

Njegov sprovod u gradu Bani Walid, oko 175 kilometara jugoistočno od Tripolija, okupio je tisuće Gaddafijevih pristaša, gotovo 15 godina nakon što je vođa svrgnut i ubijen tijekom ustanka 2011. godine, koji je podržao NATO.

Libija se od tada bori da se oporavi od kaosa. Zemlja i dalje ostaje podijeljena između vlade premijera Abdelhamida Dbeibaha, koju podupiru Ujedinjeni narodi i koja djeluje iz Tripolija, te istočne administracije koju podupire Khalifa Haftar.

Dbeibah je osudio ubojstvo, istaknuvši da „atentati nikada ne donose stabilnost… nego produbljuju podjele“.

Njegovo Ministarstvo unutarnjih poslova ranije je objavilo da će „osigurati sigurnost sprovoda“ u gradu s oko 100.000 stanovnika.

Svake godine Bani Walid obilježava godišnjicu puča iz 1969. godine, kojim je Gaddafi došao na vlast, a ljudi marširaju ulicama noseći portrete bivšeg vođe i zelenu libijsku zastavu iz razdoblja prije Arapskog proljeća.

Uoči sprovoda u petak, lokalni su stanovnici nosili te portrete i zastave, uzvikivali pro-Gaddafijeve slogane i poručivali da „krv mučenika neće biti prolivena uzalud“.

Marcel Ceccaldi, francuski odvjetnik koji je zastupao Saifa al-Islama, rekao je za AFP da ga je ubila „četveročlana skupina komandosa“.

Vlasti su priopćile da istražuju njegovu smrt, dok su počinitelji i dalje u bijegu.

Saadi Gaddafi, mlađi brat Saifa al-Islama, rekao je da će njegov pokojni brat biti pokopan „pokraj svog brata Khamisa Gaddafija“, koji je ubijen tijekom nemira 2011. godine.

Tijekom četrdesetogodišnje čelične vladavine svoga oca, Saif al-Islam je opisivan kao de facto premijer, gradeći imidž umjerenosti i reformi, iako nije imao službenu funkciju.

Međutim, taj je ugled brzo nestao kada je zaprijetio „rijekama krvi“ u odmazdi za ustanak 2011. godine.

Iste je godine uhićen na temelju naloga Međunarodnog kaznenog suda zbog navodnih zločina protiv čovječnosti, a sud u Tripoliju osudio ga je na smrt, iako mu je kasnije dodijeljena amnestija.

Godine 2021. najavio je kandidaturu za predsjednika, no izbori su neodređeno odgođeni.

Dnevnik.ba