The Atlantic: Da, ovo je fašizam

Rauch odmah priznaje da je godinama odbijao koristiti izraz fašizam za Trumpa. Dijelom zato što je pojam nejasan i često zloupotrebljen, dijelom zato što se povijesni fašizmi međusobno razlikuju, a dijelom zato što Trump u prvom mandatu nije u potpunosti odgovarao klasičnim obrascima Mussolinija ili Hitlera.

Trumpovu vlast ranije je opisivao kao patrimonijalizam - sustav u kojem vođa državu tretira kao osobni posjed i produžetak vlastitog biznisa. No, naglašava Rauch, patrimonijalizam je stil vladanja, a ne ideologija. Fašizam je nešto drugo: agresivan, revolucionaran i usmjeren na lomljenje otpora i preoblikovanje društva.

Zašto se to promijenilo?

U posljednjih godinu dana, piše Rauch, Trumpov projekt prestao je biti puki osobni plijen moći i počeo poprimati jasne ideološke i operativne elemente fašizma.

Govori o teritorijalnim pretenzijama, tvrdnjama o neograničenoj moći, otvorenom divljenju autoritarnim režimima, politizaciji pravosuđa, demonstrativnoj brutalnosti, stvaranju paravojnih struktura i sustavnom kršenju prava.

"Kad se činjenice promijene, promijenim i mišljenje", piše Rauch. Gledano u cjelini, dodaje, oklijevanje da se to imenuje postaje pogrešno.

Rušenje normi i namjerno gaženje pristojnosti

Fašizam, objašnjava Rauch, svjesno razara građanske norme jer mu one smetaju. Trump je to radio od početka: vrijeđao ratne veterane, novinare, žene, manjine, migrante.

To nije slučajnost nego metoda. Ruganjem pristojnosti otvara se prostor strahu, ogorčenosti i potrebi za dominacijom - emocijama kojima liberalna demokracija ne može konkurirati.

Glorifikacija nasilja

Dok liberalne države nasilje koriste kao krajnje sredstvo, fašizam ga slavi. Rauch navodi Trumpovo veličanje nasilnih masa, opravdavanje mučenja, maštanje o pucanju u prosvjednike i novinare, kao i propagandne snimke racija i uhićenja koje vlast sama proizvodi.

Nasilje nije nuspojava, nego poruka: moć se pokazuje silom.

"Sila je pravo"

Fašistički svjetonazor temelji se na ideji da jaki rade što žele, a slabi trpe. Rauch podsjeća na Trumpovo ponižavanje Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, ali i na izjavu Stephena Millera:

"Živimo u svijetu kojim vlada snaga, sila i moć. To su željezni zakoni svijeta."

Takav pogled, piše Rauch, u potpunoj je suprotnosti s američkom i kršćanskom moralnom tradicijom, ali savršeno odgovara fašističkoj logici.

Politizacija pravosuđa

Fašizam priznaje zakon samo kad mu odgovara. Trump je otvoreno tražio zatvaranje političkih protivnika, relativizirao Ustav i pretvorio savezne institucije u alat osvete.

Reuters je zabilježio da je više od 470 osoba i institucija bilo meta odmazde otkako je Trump ponovno preuzeo vlast. Samo to, zaključuje Rauch, bilo bi dovoljno da SAD opasno sklizne prema fašističkom modelu.

Dehumanizacija i neprijatelji naroda

Fašizam treba neprijatelje koji su "štetočine", "smeće", "ne-ljudi". Trump migrante opisuje kao one koji "truju krv zemlje", političke protivnike kao "gamad", a njegov potpredsjednik otvoreno govori o "ne-ljudima".

Takav jezik nije retorički višak - on služi legitimizaciji represije.

Policijska država i kolektivna kazna

Rauch opisuje ICE kao golemu paravojnu strukturu s gotovo neograničenim ovlastima, čiji je proračun veći od većine nacionalnih vojski. Uhićenja bez naloga, maskirani agenti, namjerno demonstriranje sile i javno ponižavanje - sve to podsjeća na klasične fašističke taktike.

Prosvjedi se dočekuju masovnim slanjem federalnim snaga, ne radi reda, nego zastrašivanja.

Napadi na medije

Trump je medije proglasio "neprijateljima naroda", prijetio im oduzimanjem dozvola, tužio ih, manipulirao vlasništvom i selektivno dijelio pristup.

Rauch upozorava: to je isti obrazac kakav je Viktor Orbán koristio u Mađarskoj. Razlika je samo u tome što je američki sustav otporniji - zasad.

Agresija i prezir prema međunarodnom pravu

U drugom mandatu Trump više ne skriva teritorijalne ambicije: prijetnje Grenlandu, otvoreno grabežljiva politika prema Venezueli, prezir prema savezništvima i međunarodnom pravu.

To su, piše Rauch, potezi koji podsjećaju na Europu 1930-ih.

Kult vođe

"Samo ja to mogu popraviti" nije lapsus, nego program. Trump gradi kult ličnosti, ne skriva da sebe vidi iznad Ustava i institucija.

Kako je sam rekao New York Timesu: jedina ograničenja njegove moći su njegov um i njegova moralnost.

Zašto je važno to nazvati pravim imenom?

Rauch na kraju odbacuje prigovor da riječ "fašizam" otuđuje birače. Suprotno: ako ne imenujemo ono što gledamo, ne možemo mu se suprotstaviti.

Trump, zaključuje, gradi nešto novo na starim principima. To nije kopija Mussolinija ili Hitlera, ali jest fašizam prilagođen 21. stoljeću.

Amerika još nije fašistička država - institucije, sudovi i mediji i dalje postoje. No ima fašističkog predsjednika. A da bi se s tim nosilo, prvo se mora jasno reći što je to.

Dnevnik.ba