Vjerovali ili ne, prošlo je već 19 godina. A tog se dana, siguran sam, svi Hrvati koji vole sport dobro sjećaju, pa i znaju gdje su bili u ponedjeljak, 9. srpnja 2001. godine. Na dan ponosan i slave, na dan kad je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon, prenose 24sata.hr.
Goran Ivanišević oduvijek je bio ‘drugačija biljka’, jednostavnim hrvatskim rječnikom - lud ko’ puška! I zato smo ga svi tako voljeli, pa njegov pohod na jedini Grand Slam karijere dožvjeli i kao osobni uspjeh. Zbog njega se budili u bilo koje doba noći, za njega navijali iz sveg glasa. Pa se s Goranom, u ‘čudne sate’ nerijetko znali i posvađati, da on to ni ne zna, jer njemu se tog dana, eto, nije dalo igrati.
O Goranovom pohodu na Wimbledon ispričano je milijun priča, no još čekamo holywoodski film koji će rušiti rekorde. Goran to zaslužuje.
Njegova tvrdoglavost, priče o Teletubbiesima, guranju auta na dan finala, pa i kiši tijekom polufinala protiv Tima Henmanna, sve je ispričano. Tog dana Život u Lijepoj našoj praktički je stao, kao i ove godine zbog pandemije korone. Svi su tog ponedjeljka ‘živjeli’ Gorana...
Tih sam dana bio 18-godišnji zaljubljenik u sport, Goranove ‘wimbledonske’ mečeve pratio u istom kafiću. Vjerojatno poput mnogih nosio istu odjeću, sjedio na istom mjestu. I tog finala se sjećam kao da je jučer bilo, konobar je bio veliki fan Gorana, te mu se nije dalo stalno slušati narudžbe prepune terase kafića, već je u prvom setu pred goste izvadio dvije gajbe i bilo je to - samoposluživanje.
Zadnji gem bio je kao vječnost, redali su se asovi i dvostruke pogreške, rijetki su to sve pratili bez predaha. A onda je Rafter loptu zakucao u mrežu i krenula je ludnica. Hrvatska je izašla na ulice. Kao i kad su ‘Vatreni’ oduševljavali 1998. ili 2018. godine, rijetki su sportaši doživjeli takav doček. Goran se u tim trenucima sjetio i pokojnog Dražena, ponosno odjenuo njegov dres na centralnom terenu Wimbledona, ali i veličanstvenom dočeku u Splitu.
Ovu titulu posvećujem jednom od najvećih košarkaša svih vremena koji je 1993. stradao u prometnoj nesreći, zove se Dražen Petrović. Ovaj naslov je za tebe prijatelju, počivaj u miru i hvala ti - poručio je Ivanišević.
Velika simpatija i još veće prijateljstvo između Gorana i Dražena započelo je na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, a ova su se dva velikana izuzetno respektirali. Goran je i tih dana tijekom Wimbledonu u hotelskoj sobi držao Draženov poster, taj turnir ‘igrao za njega‘. I ispunio obećanje kako će jednoga dana baš za Dražena osvojiti Wimbledon.
Da, tog je dana ušao i u našu sportsku povijest, čim spomenete ime Goran svi znamo o kome je riječ. Kao i kada pričamo o Draženu, Janici, Sandri, Ivici, Luki... O istinskim sportskim velikanima...
Dnevnik.ba