Iznenađenje i nevjerica strica Ibre Planića kada mu se pojavila na kućnim vratima pored devastirane kuće njenog pokojnog oca Almaza bili su ogromni.
- Za Almasu nitko nije znao ništa jer se nije javljala 30 godina. Pretpostavljali smo da je ubijena u Zvorniku kada je, 1992. godine, počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Niti se ona javljala niti smo mi mogli doći do bilo kakvih informacija o njoj, sve dok se nije pojavila u mojoj avliji - priča nam Ibro, prenosi Dnevni Avaz.
Za to vrijeme Almasa je, kaže, živjela na dva kontinenta, u afričkoj državi Sijera Leone i Bugarskoj, odakle je ovih dana stigla u Srebrenicu da dobije bosansku putovnicu.
Ona u Bugarskoj ima dvoje odrasle djece, a radi kao njegovateljica starih i iznemoglih osoba.
- Dvije godine nakon mog rođenja umrla je majka Emina, a otac Almas se oženio i u drugom braku dobio je sinove Sakiba i Mesuda, koji žive i rade u Švicarskoj. S njima nemam nikakav kontakt - kaže Almasa, nadajući se da će ovih dana i s njima stupiti u vezu.
Ona je živjela u Zvorniku, upisala školu za daktilografa i nakon školovanja se udala. No, taj brak nije potrajao, a onda je počeo i rat i Almasa je, s prijateljicom Azmirom iz Zvornika, koja je bila udata za liječnika iz Afrike, otišla u Sijera Leone.
- Nakon naučenog jezika upisala sam i završila medicinsku školu. Azmirin muž me uključio u ekipu „Liječnici bez granica“ i s tom ekipom 1993. godine sam otišla u Bugarsku, gdje sam upoznala liječnika Hasana iz Egipta. S njim sam sklopila brak i dobili smo dvoje djece. No, Hasan nas je napustio, otišao u Egipat i sada je u kontaktu samo s djecom - priča Almasa.
Iz Bugarske je došla u Zvornik, gdje joj je bila prijeratna adresa, da bi dobila putovnicu. S obzirom na to da je rođena Srebreničanka, policija ju je uputila u rodni grad da tamo dobije dokumente, a onda se pojavila i na stričevim vratima.
Neopisiv osjećaj
- Kada sam u Općini objasnila da sam došla radi dokumenata, uputili su me u pravnu službu „Moja adresa Srebrenica“. Tamo sam srela Aliju Tabakovića, ispričala mu tko sam i odakle sam i on me odvezao kod strica Ibre u rodno selo. Neopisiv je osjećaj koji je izazvao susret nakon 30 godina sa stricem Ibrom, strinom Nazom i rodnim selom - kroz suze radosnice govori Almasa.
Povratak djeci u Bugarsku
Zahvaljujući pravnoj pomoći „Moja adresa Srebrenica”, općinskoj administraciji i zaposlenicima Policijske stanice u Srebrenici, Almasa kaže da će uskoro dobiti putovnicu i vratiti se djeci u Bugarsku.
Za to vrijeme nastojat će stupiti u kontakt s polubraćom i ostalom rodbinom, obići selo, ali i Zvornik, gdje se školovala i provela djevojačke dane. Nekoliko puta posjetila je majčin i babin mezar u Potočarima, prisustvovala komemoraciji 11. srpnja u Memorijalnom centru i upoznala se sa strahotama genocida.
Dnevnik.ba