Article_Top_970x250

Što stoji iza ustavnih promjena i pada ruske vlade

putinovi planovi

Što stoji iza ustavnih promjena i pada ruske vlade

sij 18, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Profimedia

Ono što se dogodilo u Moskvi s "padom" vlade te Putinovim najavljenim ustavnim reformama, zapravo se može svesti na dvije formalne konstatacije - kako otići s vlasti, ali je zadržati, odnosno da "vuk bude sit, a koza cijela". Naime, sve ovo ima svoj razlog, a on je ukratko - 2024. godina, koja već dulje izaziva uznemirenost i nelagodu među putinovskom kremaljskom političkom i poslovnom elitom.

Dakle, te godine istječe četvrti predsjednički mandat Vladimiru Putinu, a on ne želi ići na peti mandat. Dakle, kremaljska je dilema - kako formalno održati privid demokratskih odnosa, a ujedno ostaviti Putina da nakon isteka mandata i dalje bude glavni arbitar i zaštitnik sustava koji je stvoren u posljednjih 20 godina njegove vladavine, a da se, baš, ne ide u peti mandat. Operacija "2024" odavno se osmišljava, a sada, s Putinovim obraćanjem Federalnom saboru, počela je i njezina formalna realizacija.

Što je Putin zapravo zatražio ustavnim promjenama i kako se to uklapa u spomenutu operaciju? Sve izmjene koje su predložene zapravo daju Kremlju i Putinu mogućnost da on kontrolira vlastitu političku sudbinu nakon 2024. godine te više mogućnosti i varijanti za to da i dalje bude glavni u Rusiji. Naime, kako je očito propao pokušaj stvaranja nove države, pripajanjem Bjelorusije, tako je sada Putin krenuo u realizaciju plana, za koji on i njegova vrhuška imaju vremena da sve odrade, da pretresu sve alternative te pripreme i prepariraju javnost i narod, piše Jutarnji list.

Naime, sve je to da se stvori dojam kako je sve predodređeno i da drugih mogućnosti nema te da se javnost puno ne zamara jer će u Kremlju sve odlučiti. Naime, kad je Putin 2012. najavio da će se kandidirati ponovno na izborima, izbili su veliki prosvjedi. Putin je dugo kalkulirao i išao je na varijantu iznenađenja u zadnji čas, pa očito sada želi sve pripremiti da ne bude nepredviđene reakcije među narodom.

Dakle, Putin je zatražio da se dosadašnji organ Državnog vijeća (Gosudarstvennij Sovjet) koji nije definiran u Ustavu, sada potvrdi i u najvažnijem državnom aktu te mu se da na većoj važnosti. Državno vijeće je savjetodavni, dosad paradržavni organ, ruskog predsjednika koji okuplja sve važne državne institucije, obavještajnu zajednicu, represivni aparat, armiju.

Kazahstanski scenarij

Dakle, hoće li onda Vladimir Putin prihvatiti tzv. kazahstanski scenarij prema kojem će netko drugi biti predsjednik, ali će on, s nekog drugog mjesta, kao šef najvećeg tijela u državi, zapravo sve kontrolirati. Naime, dugogodišnji predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev predao je dužnost predsjednika nasljedniku, a on je član i to jedini doživotni Ustavnog vijeća koje, recimo, ima ovlasti da odbaci prijedloge predsjednika ili premijera!

Drugo, on je predložio i veće ovlasti Dumi o izboru premijera, koji bi konačno trebao odražavati odnose snaga unutar parlamenta. Duma bi predlagala premijera, a predsjednik ne bi mogao staviti veto na njegov izbor. Dakle, Putin bi mogao preuzeti mjesto premijera, ali i predsjednika Dume s velikim ovlastima.

No, te izmjene nisu samo važne da se Putin zbrine i ostane formalni šef, nego da ga i nitko drugi, dok je on živ i zdrav, s neke važne političke i državne pozicije ne može ugroziti. Sve to što izgleda kao neobično za ruske političke prilike, zapravo je dobro izrežirana predstava. Kremaljska elita se boji promjena jer smatra Putina garantom njihove sigurnosti i nepromjenjivosti.

Naime, nakon ukrajinskog Majdana, u Kremlju je zavladala određena panika da bi moglo doći do prosvjedne atmosfere. Tako u Rusiji postoje mnoge prokremaljske "domoljubne" organizacije koje se nazivaju Antimajdan i spremne su, kako kažu, onemogućiti "prevratničke" ambicije. Kremaljski ideolozi u javni prostor neprestano šalju poruke da bi dolazak liberalne oporbe u Rusiji izazvao "građanski rat", da bi oni "prodali Rusiju" Zapadu i slično.

Pokazna vježba

Brutalni obračuni u Moskvi s demokratsko-liberalnim prosvjedima u srpnju i kolovozu 2019., uoči lokalnih moskovskih izbora, bili su pokazna vježba za suzbijanje bilo kakvog antiputinovskog otpora za te, vrlo važne parlamentarne izbore, a podsjetimo da su zbog raznih formalnih razloga odbijene kandidature mnogim poznatim ruskim oporbenim političarima i aktivistima. Najavljene ustavne promjene neće biti problem za Putina, jer one počinju za koji mjesec i naravno da će proći.

Njegov najvažniji test će biti izbori za Dumu u ožujku 2021. godine, koja će vjerojatno već funkcionirati po novim pravilima. I upravo ti zastupnici, koji bi vjerojatno trebali biti najprobraniji režimski ljudi iz vladajućih stranaka, ali i podobne oporbe (nikakva druga ne dolazi u obzir, barem ne u značajnijem omjeru) jer oni su ti na kojima će biti "teret" odluka koje će Kremlj i Putin donijeti u vremenima za pripremu nakon 2024. godine i koji će morati zacementirati, barem tako sada misli elita, one odnose koji će joj jamčiti ostanak na vrhu i zaštitu svih onih stečenih prava i imovine iz vremena Putinove vladavine te nikakve turbulentne promjene.

Drugo, Putin će imati četiri godine da osmisli svog makar formalnog nasljednika na dužnosti predsjednika, koji će, kako se čini, ipak imati nešto manje ovlasti negoli on sada. Podsjetimo da će Putin 2024. godine imati 72 godine. Inače, od mnogih nasljednika, čija se imena vrte u javnosti, osim vječnog Dmitrija Medvedeva, čija je popularnost u zemlji poljuljana, isplivalo je i ime sadašnjeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, čiji je najveći nedostatak to što nije etnički Rus.

Tu su i neka imena nepoznata široj javnosti, koja s vremena na vrijeme isplivaju pa isto tako neočekivano nestanu, poput guvernera Tulske oblasti Alekseja Djumina, sadašnjeg ministra industrije i trgovine Denisa Manturova, Maksima Oreškina, ministra ekonomskog razvoja te gubernatora Nižegradske oblasti Gleba Nikitina i njegova prezimenjaka Andreja, gubernatora Novgorodske oblasti i sadašnjega gradonačelnika Moskve Sergeja Sobjanjina, koji se upravo iskazao u beskompromisnom obračunu s liberalno-demokratskim oporbenim prosvjednicima te pokazao da zna kako braniti temelje režima od bilo kakvih, pa i najblažih pokušaja promjena okoštale političke strukture. No, podsjetimo da je i Boris Jeljcin dugo birao prije negoli je na kraju odabrao Vladimira Putina za svog nasljednika.

Dnevnik.ba