Kažu da će opet krenuti iz Amerike, iduće ili 2020. godine, pa objašnjavaju da tamošnji fiskalni i monetarni poticaji previše podižu stopu rasta američkoga gospodarstva i "pregrijavaju" ga, nakon čega mu slijedi "hlađenje". Dodaju tome previsoke cijene dionica, visoke cijene nekretnina u SAD-u i svijetu, spominju preveliki javni dug SAD-a i trgovinske ratove, prenosi Slobodna Dalmacija
Uklapaju u tu sliku još tamnih tonova iz Europe pa vele da je velika likvidnost rezultat monetarne politike niskih kamata, čemu će doći kraj i pogoditi prezadužene europske države i građane, jačanje populističkih pokreta u nekim državama usporava provedbu reformi...
Hrvatska se još nije ni osušila od kupanja u blatu prethodne krize. Kriza je svijet pogodila 2008. a Hrvatska je te godine imala rast gospodarstva od dva posto.
No, zato je iduće godine osjetila pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 7,3 posto i bila je to prva od dugih šest godina padova i minusa. Hrvatska raste od 2015., a lani je rast gospodarstva iznosio 2,9 posto, a realni BDP je bio još uvijek 3,5 posto manji nego u pretkriznoj 2008.
Tek iduće godine Hrvatska bi mogla dostignuti realnu razinu BDP-a iz 2008. godine. Zatrese li svijet nova kriza, Hrvatska neće proći bez ozljeda, a neki ekonomisti prognoziraju da će one ovisiti o tome kako će proći naši vanjskotrgovinski partneri - Njemačka, Austrija i Italija, drugi vjeruju da će ta nova kriza uništiti dio one industrije koja je preživjela prethodnu pa ukazuju da je i u prošloj krizi najveći danak plaćen u privatnom sektoru koji je prošao restrukturiranje i mnoga su radna mjesta nestala...
Najslabiji na udaru
- Bez obzira odakle krenula, zbog globalne povezanosti potencijalna kriza će se odraziti na sve zemlje, pa tako i na Hrvatsku. Imajući u vidu dugi proces oporavka od prethodne krize, realno bi bilo predstaviti da bi nova kriza nanijela još ozbiljnije štete za hrvatsko gospodarstvo.
Međutim, budući da je Hrvatska na periferiji uključenosti u svjetske financijske tokove, to će stvarateljima ekonomske politike dati malo više vremena da se za krizu pripreme - kaže nam prof. Nikša Nikolić, koji dijeli mišljenje onih ekonomskih stručnjaka koji smatraju da će predstojeća kriza biti još razornijeg karaktera te da za njezino obuzdavanje, nažalost, neće postojati odgovarajući instrumenti.
Slično nam kazuje i prof. Guste Santini:
- Molim Boga da smo mi ekonomisti pogriješili u najavi ove globalne krize! Mislim da krizu nećemo još predugo čekati, jako me zabrinjava odnos Kine i SAD-a, to može značajno produbiti krizu. Priča za Hrvatsku mogla bi imati pogubne učinke u financijski nestabiliziranom gospodarstvu, a mogao bi se ubrzati odlazak mladih ljudi. Nismo izvršili reforme, porezna presija je prevelika, ove posljednje mjere teško se mogu nazvati reformom.
Kad kriza zahvati svijet, cijenu će platiti nerazvijeni i nezaštićeni, pri čemu će se te zemlje naći u težoj situaciji, čak i u uvjetima da kriza bude blaža nego što je bila 2008. Tada je Hrvatska imala kapacitete rasta iz prethodnih godina, dok smo sada tek izašli iz recesije i gospodarstvo je potpuno nesposobno suočiti se s jednom novom krizom – ističe prof. Santini i ukazuje na pravilo da nerazvijene zemlje s malim vremenskim zaostatkom ulaze u krizu, ali u njoj ostaju duže i puno su bolnije nego u razvijenim zemljama.
Hrvoje Stojić, direktor odjela Ekonomskih istraživanja Addiko banke, stvari vidi drugačije i navodi da se danas, osobito u SAD-u, mnogo politizira pa su takve i najave nove krize u Americi. Za Hrvatsku ističe jednu važnu stvar:
- Bez problema smo preživjeli to što je iz ekonomije pomaknut Agrokor, mastodont koji je dosta negativno utjecao na konkurentnost ekonomije. Pričam s nizom firmi iz kojih kažu da je sada lakše poslovati jer su neki segmenti prije bili zatvoreni.
Mislim da ćemo vidjeti više ulazaka na tržište i više optimizma, a Agrokor se vraća na tržište u drugom obliku – naglašava Stojić, koji u Europi ne vidi okidač za poremećaj, dok su podaci u ekonomiji SAD-a bolji od očekivanja, a glavnim problemom za svjetsku ekonomiju, njezinim velikim i najvažnijim balonom smatra Kinu. To veliko svjetsko gospodarstvo je izuzetno visoko zaduženo, s mnogo špekulacija u financijskom sektoru i tržištu nekretnina.
Tenzije rastu na sve strane
Stojić kaže da će se u nekom trenutku opet dogoditi kriza, ali mu se čini da je danas svijet spremniji za takvu krizu. Navodi da su ekonomije u euro zoni smanjile zaduženost, došlo je do oporavka bilance država i privatnog sektora, tu vidi uporište za nastavak trenda rasta, ne dođe li do nekih nepredviđenih okolnosti i poremećaja koji se uvijek mogu dogoditi.
- Što se tiče trgovinskih ratova, ublažene su tenzije između SAD-a i Europe, postalo je jasno da je Amerikancima cilj Kina, Talijani su spremni trgovati s Europskom komisijom oko deficita i sigurno on neće biti onakav kako se to prvotno najavljivalo, bit će negdje ispod dva posto BDP-a, doći će se do nekog kompromisnog rješenja, neće doći do izlaska Italije iz eurozone.
Sve u svemu, priču vidim dosta konstruktivno za euro zonu, a za SAD je dosta komentara za ekonomiju politički obojeno jer ima dosta uglednih ekonomista koji ne podnose Trumpa pa su im i prognoze time obojene.
Amerika je u skladu s tim najavama odavno trebala zaroniti u recesiju, a njihovo gospodarstvo ubrzava, čak i dionička tržišta koja su vjesnik budućih kretanja nastavljaju rasti, korporativna Amerika je izuzetno optimistična.
Podaci s tržišta rada su bolji nego se moglo i zamisliti, SAD postiže svoju najnižu stopu nezaposlenosti ikad zabilježenu, a neizvjesnosti koje se javljaju oko trgovinskih ratova usporavaju podizanje ključnih kamata, pa uvjeti za financiranje ostaju dosta povoljni. Europska središnja banka prije 2020. neće podići kamate, pa govorimo o najmanje godinu dana vrlo jeftinog novca. Kada te kamate krenu nagore, ići će izuzetno polako – objašnjava Stojić.
Mišljenje prof. Nikolića je drugačije. Argumenata za novu krizu ima napretek. Neki su i to da će se rastući američki protekcionizam negativno odraziti na gospodarski rast u svijetu, a moguća žarišta krize postoje i u EU-u.
Započeta su pokrenutim Brexitom, bankarskom krizom, mogućim izlaskom iz euro zone nekih država članica nezadovoljnih postignutim gospodarskim rastom, a započetih sve prisutnijom populističkom politikom. Velik je i stupanj zaduženosti po cijenama koje ne odražavaju kreditni rizik.
‘Nema tu neke mudrosti‘
- Središnje banke su smanjile diskontne stope, što je za posljedicu imalo smanjenje dugoročnih kamatnih stopa državnih obveznica, čime je javni dug postao besplatan, a vrlo često je omogućavao i zaradu. Istodobno, niske kamatne stope su iskoristila i poduzeća koja su se maksimalno zadužila kako kod banka, tako i na financijskim tržištima.
Dobiveni novac, međutim, nije bio iskorišten da bi se ulagao u razvoj, već prvenstveno da bi se povećala zarada dioničara. U tim uvjetima realno se zapitati je li moguće voditi restriktivnu monetarnu politiku utemeljenu na većim kamatnim stopama, posebno ako tu politiku bude zahtijevala moguća veća inflacija, te nepovoljna kretanja na tržištu cijena nafte – ističe prof. Nikolić.
Profesor Guste Santini ukazuje da nije neka mudrost predvidjeti krizu u uvjetima napuhivanja nekretninskog, kao i dioničarsko-financijskog balona te ekstremno snažne emisije novca u EU-u.
- Europska središnja banka mjesečno otisne 40 milijardi eura, u SAD-u to isto čine, kod Kineza to isto rade, ali se ne zna koliko tiskaju, sudeći po stopi inflacije tu su još ambiciozniji, tako da nije nekakva mudrost predvidjeti globalnu krizu. Tržišni način gospodarenja stalno treba pogon, a novac je pogon, uvijek je potreban novi svježi novac koji ne može pronaći realizaciju u realnoj proizvodnji jer se financijsko gospodarstvo odvojilo od realnoga gospodarstva na globalnoj razini, a to imamo i u Hrvatskoj.
Novac tako manje-više završava na tržištu kapitala, plasira se u nekretnine, dionice, stalno vidimo kako rastu indeksi tržišta kapitala. To ne može ići tako cijelo vrijeme, sad se pojavljuje sukob na razini SAD-a i Kine, a kako su to najveća gospodarstva, tako ni ti problemi ne mogu biti bez utjecaja na globalnu razinu. Jasno je da će taj balon puknuti, pitanje je kada će i gdje puknuti - veli profesor Santini.
Dnevnik.ba