Jurković je srpskog porijekla, ali je rođen u Švedskoj, gdje je bio jedan od najvećih mladih talenata švedskog nogometa. Bio je i član U-17 reprezentacije, a kao 17-godišnjak je trenirao s prvom momčadi AIK-a te su mu predviđali veliku karijeru. U seniorski nogomet gurnuo ga je tadašnji trener AIK-a Andreas Alm, a za njega su se počeli raspitivati i neki njemački klubovi.
No, na jednoj prijateljskoj utakmici 2014. godine potrgao je križne ligamente i morao je ići na dugu rehabilitaciju. Kako je 2020. rekao u intervjuu za Aftonbladet, ozljeda ga je potpuno slomila. Nije bio redovit na terapijama, nije mu se time dalo baviti, a već tad je Jurković vodio paralelan život, za koji nitko nije znao, prenosi Index.
Bio je član lokalne bande, koja je ubrzo prerasla u ozbiljnu kriminalnu organizaciju. Vrijeme koje je Jurković trebao provoditi na terapijama provodio je s prijateljima iz bande.
"To mi je postalo puno važnije od nogometa i vrijeme sam provodio družeći se s dečkima. Tko zna gdje bih bio da sam preskočio tu prijateljsku utakmicu, a mogao sam. Sad sam tu gdje jesam", rekao je Jurković.
Godine 2015., dok je sjedio na klupici u Varbyju na periferiji Stockholma, prišao mu je muškarac koji je na njega i prijatelje počeo pucati iz automatskog oružja. Jurković se izvukao bez većih posljedica, a kasnije te godine na ulici mu je ubijen prijatelj. Bio je optužen za jedno ubojstvo, no optužbe su odbačene jer je utvrđeno da s tim nije imao veze. No, to je bio tek početak.
U zimu 2016. godine Jurković se vratio nogometu, iako je opet kiksao. Nije se pojavio na probi u Ostersundu i završio je u AIK-ovoj filijali u trećoj ligi. Tamo je tako dobro igrao da je njegova momčad stigla do kvalifikacija za drugu ligu. No, nakon samo dva treninga u sljedećoj sezoni Jurković je 2017. godine potpuno nestao iz nogometa.
Prema vlastitom svjedočanstvu, prestao se javljati trenerima i menadžeru i potpuno se okrenuo kriminalu. U bandi koja je harala Varbyjem i okolicom Jurković je bio tzv. "šef operacija". U siječnju 2017. godine boksač iz Varbyja, koji je navodno bio vozač u Jurkovićevoj bandi, ubijen je iz vatrenog oružja na ulici. Sumnjalo se na nekoga iz suparničke bande, ali do danas nitko za to nije odgovarao.
Zadužen za dogovaranje ubojstva
U veljači 2017. Jurković je uhićen s pištoljem, nožem, marihuanom i pancirkom. U rujnu je uhićen s napunjenim pištoljem, a u listopadu je ustrijeljen dok je stajao kraj automobila. Do 2020., kad je dao intervju Aftonbladetu, Jurković je već proveo dva mjeseca u zatvoru zbog kršenja uvjetne, neovlaštenog posjedovanja oružja i još nekih prekršaja.
Šef njegove bande Chahib Lamouri saznao je da je šef protivničke bande navodno kriv za ubojstvo njihova vozača te je banda počela planirati njegovu egzekuciju. Istražitelji su došli do poruka na EncroChatu, aplikacije sličnoj WhatsAppu, koju su kriminalci diljem Europe koristili za komunikaciju. U porukama je jasno vidljivo da je Lamouri zadužio Jurkovića da dogovori ubojstvo. Plaćeni ubojica tražio je 150.000 eura, a Lamouri je naredio Jurkoviću da spusti cijenu na 100.000 eura.
Prije nego što je plan izvršen, policija je uhitila sve članove bande, a među njima i Jurkovića. Utvrđeno je da je on bio zadužen za skladište u stanu u kojem su nađene dvije automatske puške, sedam granata, 7.2 kilograma dinamita, prigušivači i stotine komada streljiva. Osim toga, Jurković je sudjelovao i u otmici jednog repera koji se zamjerio Lamouriju te je ponovno optužen za pokušaj ubojstva i niz drugih kaznenih djela. Na kraju je osuđen na 11 godina zatvora.
Dnevnik.ba