Article_Top_970x250

Srbin iz Mostara tvrdi da su na njegovoj zemlji napravljene kuće i džamija

u vrapčićima

Srbin iz Mostara tvrdi da su na njegovoj zemlji napravljene kuće i džamija

lip 11, 2021
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: Bljesak.info

Naglasio je kako njemu džamija ne smeta, nikada mi nije ni smetala, neka ih prave, upitavši što na njegovoj zemlji.

Slobodan Lozo iz Vrapčića kod Mostara skoro petnaest godina tvrdi da su džamija i tridesetak kuća izgrađeni na njegovoj zemlji, zbog čega je pokrenuo tužbe i vodio sudske sporove sve do Ustavnog suda BiH, ali je svaku izgubio, piše Srna.

Ogromni kriminal

Lozo navodi da je urađen ogromni kriminal, da su zemljišne knjige izmijenjene tako da je imovina njegovog oca Anđelka Loze svedena sa 50.000 metara četvornih na svega 300 metara četvornih u novim, kako kaže, krivotvorenim dokumentima od mostarske gruntovnice do suda.

"Moj otac Anđelko je 1965. godine od Općine Mostar kupio oko 50 duluma zemlje i uredno platio 240.000 tadašnjih dinara. Sve je originalno uknjiženo i ja imam tri originalna zemljišno-knjižna izvatka. Poslije 2000. godine u mostarskom gruntu sve mijenjaju i krivotvore. Dodjeljuju zemljište za izgradnju kuća i džamije.

'Vozaju' me sa suda na sud. Izgubio sam na Općinskom, Kantonalnom, Vrhovnom i na kraju Ustavnom sudu BiH. Nemam uvjeta da se obratim Strasbourgu", istaknuo je Lozo.

U razgovoru za Srnu Lozo je naveo više nema ni kuće, te da je na tom mjestu napravljena nova bošnjačka kuća.

"Za ovih 13 ili 14 godina izgubio sam više od 60.000 maraka. Preko 500 puta sam došao taksijem iz Bileće u Mostar. Vozali su me po gruntovnici. Sve su izbrisali kao da ne postoji, prebacivali na nove uloške. Zemlja nastaje 2000. godine. Znači dosjea nema. Ovdje je riječ o 50.000 kvadrata, a cijena metra kvadratnog je oko 50 maraka. Zato je ovolika ujdurma na mene", priča Lozo.

Džamija mu ne smeta

Naglasio je kako njemu džamija ne smeta, nikada mi nije ni smetala, neka ih prave, upitavši što na njegovoj zemlji.

Ustavni sud BiH, kao krajnja sudska instanca u BiH u presudi iz 2016. godine odbio je apelaciju Anđelka Loze kao neutemeljenu.

U presudi se navodi da apelantu ranijim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti je povrijeđen princip jednakosti. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu.

"Iz obrazloženja presude Općinskog suda u Mostaru proizilazi da je apelant tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji da je 1965. od tuženog Grada Mostara kupio najamnu zgradu na parceli k.č broj 346/6 k.o Vrapčići površine 46.773 metra četvorna, da je tuženi parcelirao i dodijelio trećim osobama radi izgradnje objekata, da je radnjama službenih osoba u Zemljišnoknjižnom odjelu došlo do promjene i krivotvorenja sudskih dokumenata i do krivotvorenja prijavnih listova", navodi se u presudi.

Bez dokaza

U presudi istog suda utvrđeno je da su apelant i tuženi zaključili ugovor o kupoprodaji k.č, 346/6 1965. godine površine 300 metara četvornih. Sud navodi da je utvrđeno da predmetna k.č. i danas ima istu površinu, te da je navedena k.č od 1965. imala istu površinu.

"Apelant nije ponudio dokaze na koje se poziva, tj. Ugovor o prodaju predmetne nekretnine površine 46.773 metra kvadratna niti drugi relevantni dokaz da je k.č. 346/6 ikada imala površinu od 46.773 kvadrata. Na osnovu izvještaja vještaka geodete o kretanju posjeda zaključeno je da je apelant upisan kao posjednik na k.č. 346/6 koja po novom premjeru odgovara k.č. 160/1 k.o. Vrapčići iz 1969. godine i da i danas ima površinu od 300 kvadrata", navodi se u presudi.

Sud je ocijenio i da apelant nije dokazao da su na bilo koji način krivotvorene zemljišne knjige i prijavni listovi, te se navodi da je vještacima, kao i sudu omogućen uvid u originalne zemljišne knjige i originalne ugovore.

Razlika po broju

Sud navodi da apelant nikada nije dostavio ugovor o kupovini 46.773 kvadrata, već samo ugovor o kupovini 300 k.č 346/6 površine 300 kvadrata, te da se svi njegovi prigovori odbijaju kao neutemeljeni i neosnovani.

U presudi se navodi da je Medžlis islamske zajednice dokazao da njegova parcela nikada nije bila vezana s apelantovom, da se ona razlikuje po osnovnom broju, a zbog čega nije ni mogla nastati od apelantove parcele.

Slobodan Lozo, bez obzira na sve, vjeruje da će nekada dokazati da je riječ o njegovoj zemlji.

"Hoću li ja to dočekati - ne znam", kroz suze govori Lozo za Srnu.

Dnevnik.ba