Realno gledajući – uz sve dužno poštovanje našim bivšim i aktualnim skijašima i skijašicama – treba biti iskren i kazati kako hrvatsko skijanje prije obitelji Kostelić nije postojalo, a u nekom ozbiljnijem obliku ne postoji ni sada nakon što su se Janica i Ivica umirovili.
Neće otkriti toplu vodu ako ponovimo već najmanje tisuću puta ispričanu priču kako je Ante Kostelić (79) neumorni sportski fanatik – u najpozitivnijem smislu te riječi – doslovno iz ničega stvorio osvajače olimpijskih medalja i pobjednike Svjetskog skijaškog kupa. Janica i Ivica obilježili su cijelu jednu eru svjetskog skijanja, njihove dosege u Hrvatskoj nikada nitko neće ni približno ponoviti, barem ne u skoro vrijeme. O eventualnom osvajanju olimpijske medalje da ne govorimo…
Dakle, Janica je osvojila četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje, uz još pet zlata sa Svjetskih skijaških prvenstava, te tri Velika kristalna globusa Svjetskog skijaškog kupa i sedam Malih, a Ivica dodao četiri olimpijska srebra, zlato, srebro i broncu sa SP-a, jedan Veliki kristalni globus i pet Malih. Sve je to remek-djelo Ante Kostelića koji je praktički sam trenirao i pripremao svoju djecu od najranijih godina, samo je Gips taj koji si može uzeti apsolutno sve zasluge za njihove uspjehe, stvarao je pobjednike od samog početka, vodio ih i odveo do samog vrha.
I sada taj isti Ante Kostelić Gips, nakon što su se Janica i Ivica odlučili – više nego zasluženo – umiroviti, odjednom više za nekolicinu ‘mudrih glava’ u Vijeću HOO-a nije u rangu vrhunskih trenera! Ma, dajte, molim vas! Pa tko je tu lud? Punih je 20 godina za HOO Ante Kostelić bio VRHUNSKI TRENER, sad odjednom više nije, tek je VRSNI TRENER!? Prema kojim kriterijima? Tko je uopće pozvan da ocijeni njegov rad i degradira ga? Zašto? Jer više ne trenira Janicu i Ivicu?
OK, Gips je preuzeo braću Kolega, Eliasa (20) i Samuela (18). Vidio je u njima ‘ono nešto’, blisko onome što su imali Janica i Ivica. Odlučio je i s 80 ljeta na leđima upustiti se u novi projekt, krenuo je brusiti potencijalne nove skijaške dijamante, kovati neka nova olimpijska odličja. A mogao je mirne duše reći ‘Dosta je, idem ja u mirovinu!’ U više nego zasluženu mirovinu, barem bi se mogao posvetiti unucima, odmarati, uživati… No, Gips nema mira, sportsko srce neprestano tuče, lupa, udara, tjera ga naprijed, u stvaranje novih Ivica i Janica. Njegov je život brdo, snijeg, staza, kolci…
Navodno su nedavno čelnici Njemačkog skijaškog saveza kontaktirali Gipsa, željeli su ga angažirati ‘u paketu’ s braćom Kolega. Nadareni bi hrvatski skijaši dobili njemačko državljanstvo i sve beneficije koje idu uz to, a Ante Kostelić otvorene ruke u radu s njima. O novcu koji mu je ponuđen da ne govorimo… No, odbili su. I braća Kolega i Gips ostaju pod hrvatskim stijegom, a zahvala za sve je – degradacija.
Nakon svega, trust ‘mozgova’ u HOO-u zaboravlja kako je Ante Kostelić ‘izmislio’ Janicu i Ivicu u zemlji koja nije imala niti jednu skijašku stazu, zaboravljaju da na samim počecima nisu imali nikakvu pomoć od tog istog HOO-a koji se godinama ‘kitio’ njihovim medaljama i uspjesima, zaboravljaju 10 olimpijskih medalja, ‘kamion’ pun Kristalnih globusa, ‘vagone’ medalja sa SP-a…, zaboravljaju uopće kakav je univerzalni sportaš i trenerski vizionar Ante Kostelić bio i još uvijek je! Zaboravljaju toliko da su ga iz vrhunskog jednostavno na papiru ‘prekucali’ u tek – vrsnog trenera. Gips takvo nešto nije zaslužio, tu se više ne radi o novcu, plaći manjoj tisuću ili dvije kuna. Ovo je jednostavno šamar legendi hrvatskog i svjetskog sporta, ujedno i slika i prilika odnosa prema djelatnicima u sportu. Na sramotu HOO-a i trusta ‘mozgova’ koji bi se trebali brinuti za budućnost hrvatskog sporta. Ako se ovako misle brinuti, bolje im je da se uopće ne brinu…piše Tportal.hr.
Dnevnik.ba