Article_Top_970x250

Specijalizirani srpski portal za zrakoplovstvo o hrvatskim F16 - dubinska analiza s druge strane

dubinska analiza iz Srbije o hrvatskim F16 u dva dijela

Specijalizirani srpski portal za zrakoplovstvo o hrvatskim F16 - dubinska analiza s druge strane

tra 02, 2018
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Srbi o kupovini F16. Analizu prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.

Počevši od 2020. godine još jedan korisnik američkog borbenog aviona F-16 postat će i Hrvatska koja se nakon mnogo godina razmišljanja napokon odlučila kakva će biti budućnost borbene komponente svojih zrakoplovnih snaga, piše Tangosix.rs.

Hrvati su odabrali ponudu Države Izrael za polovne zrakoplove u varijantama F-16C i D Block 30 koji su dorađeni izraelskom elektronskom opremom i naoružanjem. U Hrvatsku će stići 10 jednosjeda i dva dvosjeda, prva dva zrakoplova 2020. godine, 6 tijekom 2021. i posljednja 4 primjerka 2022.

Priopćeno je da će njihova maksimalna cjena biti najviše 500 milijuna dolara, a moguće i manje, plaćanje će trajati 10 godina po 50 milijuna dolara godišnje u dvije rate. Na zrakoplovima će pijere isporuke biti izvršeno i produženje životnog vijeka (SLEP) a osim Izraela i sam proizvođač Lockheed Martin, na osnovu čije dokumentacije će se uraditi SLEP, jamči da će zrakoplovi dobiti da mogu da lete još po 3000 sati. Kako je zahtjev Hrvatske bio da zrakoplovi mogu da lete po 100 sati godišnje, procjenjeno je da oni mogu letjeti još 25 godina nakon isporuke.

F-16D Block 30 RV Izraela naoružan vođenim bombama SPICE.

Osim 12 zrakoplova koji će proći kroz proces produženja životnog vjeka, u 500 milijuna dolara uračunat je i simulator letenja, zatim obuka 6 do 8 pilota i 45 pripadnika zrakoplovno-thničkog sastava u Izraelu (od toga 5 inženjera), potom početni paketi rezervnih dijelova i naoružanja, zemaljska oprema, izgradnja i prilagođavanje infrastrukture (izgradnja hangara), tri godine kompletne logističke podrške uz prisustvo izraelskih stručnjaka (dva pilota instruktora plus još 12 do 15 ljudi) koji će pomagati u  obuci i održavanju urakoplova  (tehničko osoblje bit će osposobljeno za održavanje u 1. i 2. stupnju) kao i transport dogovorene opreme i dijelova.

Iako su značajno nadograđeni po specifičnim zahtjevima RV Izraela, zrakoplovi su, kako se tvrdi potpuno kompatibilni s NATO standardima, također dovoljno su suvremeni i pored toga što je riječ o zrakoplovima  starije varijante F-16 koji će u trenutku isporuke imati 32 do 35 godina. Treba napomenuti i da je od ponuđača traženo da tijekom cijelog životnog vjeka ispravnost flote bude minimalno 65 posto.

F-16C i D Block 30

Block 30 (kao i 32) je bio prvi blok verzija C i D kod kojeg je primenjen program AFE – Alternative Fighter Engine odnosno RV SAD (USAF) je početkom 80-tih odlučilo da se za F-16 usvoji i drugi tip motora koji bi bio alternativa tradicionalnim motorima proizvođača Pratt & Whitney. Na taj način napravljena je konkurencija, nastojalo se da se na taj način smanji cijena, osigura i drugi izvor dopreme kao i stabilne isporuke motora. Tako je Block 30 dobio nov motor General Electric F110-GE-100 koji ima maksimalni potisak od 78,06 kN bez i 125kN s dodatnim sagorjevanjem dok je Block 32 imao Pratt & Whitney F100-PW-220.

Zanimljivo da je u veljači 1984. RV SAD odlučilo da za fiskalnu 1985. godinu naruči 75 posto motora General Electric-a a ostatak Pratt & Whitney. Dogovoreno je da svaka jedinica USAF ne koristi oba Bloka odnosno zrakoplove s različitim motorima a izbor varijante je donošen na razini puka (wing). Zbog toga što je motor F110-GE-100 bio nešto jači, Block 30 je morao dobiti nešto veći usisnik zraka. Međutim ova dorada nije primjenjena odmah i prvi primjerci su imali standardni usisnik a podvarijanta koja ga je dobila imala je oznaku Block 30D.

Izgled kokpita kod aviona F-16C je, s manjim izmenama, identičan skoro kod svih blokova.

Razmatrana je i standardizacija odnosno da i Block 32 ima veći usisnik ali to nije bilo moguće jer slabiji motor nije mogao primiti dodatni zrak. Treba navesti i to da se u početnom korištenju zrakoplova pokazalo da je motor proizvođača Pratt & Whitney bio pouzdaniji i manje sklon zastojima. Zanimljivo je da su obje varijante imali na usisnicima zraka nanešen RAM (Radar Absorbing Material) premaz kako bi se smanjio radarski odraz zrakoplova (RCS) jer je poznato da usisnik kod F-16 značajno doprinosi veličini njegovog RCS.

Dodatne dorade uključivale su povećanje memorije kroz dodatak sistema Programmable Display Generator i Data Entry Electronics Unit, novi zaštićeni sistem za glasovnu komunikaciju Seek Talk, novi zaptivni rezervoari za gorivo, tu su zatim uređaji voice message unit i crash survivable flight data recorder. Block 30D je nosio četiri umesto dva bacača mamaca ALE-47 a prednja antena signalizatora radarskog ozračenja tipa AN/ALE-40 je premeštena na pretkrilca. Počevši od proleća 1987. podverzija Block 30B dobila je mogućnost nošenja tada nove rakete vazduh-vazduh AIM-120 AMRAAM koja je međutim zvanično uvedena u naoružanje tek u rujnu 1991.

F-16C Block 30 RV SAD / Foto: USAF

Od kolovoza 1987. integrirane su i proturadarske rakete AGM-45 Shrike koje se više ne koriste kao i modernije AGM-88 HARM. Vremenom zrakoplovi Nacionalne Garde SAD dobili su unapređeni inecijalni navigacijski sistem, lasersku žiro platformu, EGI (Embedeed GPS/INS), sistem za protuelektronska djelovanja AN/ALQ-213, nišanski kontejner Litening, mogućnost nošenja INS/GPS vođenih ubojnih sredstava vazduh-zemlja poput JDAM (Joint Direct Attack Munition). Ovakvi zrakoplovi su u NG SAD poznati i kao F-16C++.

Proizvodnja u verzijama Block 30 i 32 započela je u siječnju 1986., prvi let jednosjeda Block 30 izvršen je 12. lipnja 1986., dvosjeda 30. srpnja iste godine a prvi primjerci su isporučeni u lipnju 1987. Do 1989. kada je prekinuta proizvodnja isporučeno su 733 zrakopova a osim USAF i USN Block 30 i 30 gobili su Egipat, Grčka, Izrael, Južna Koreja i Turska.

Izraelski Barak, Brakeet i Barak 2020

Sa ukupno nabavljena 362 F-16, Izrael je najveći inozemni korisnik ovog zrakoplova u svijetu. Svoje prve zrakoplove dobio je još 1980. kada su stigla prva četiri, F-16A i B Block 10 (izraelski naziv Netz) a F-16 je i danas glavni zrakoplov i oslonac RV Izraela. U prosincu 2016. Netz je povučen iz upotrebe a u naoružanju je ostalo 78 F-16C Block 30 i 40, 47 F-16D istih blokova i 98 F-16I koji predstavljaju jednu od najsavremenijih varijanti F-16 danas u svijetu.

Dvosedi izraelski F-16D Block 30.

Hrvatska će, kao što znamo, dobiti 10 F-16C i dva F-16D Block 30 za koje je navedeno da su stari 30 godina. U okviru programa Peace Marble II RV Izraela je tijekom 1987. i 1988. godine nabavio ukupno 75 aviona F-16C i D Block 30 od toga 51 jednosjed (nasumično dodeljeni evidencijski brojevi od 301 do 398 ) i 24 dvosjeda (nasumično dodeljeni evidencijski brojevi 020 do 088). Prvi jednosedi koji su nazvani Barak (Lightning) stigli su u listopadu 1987. a prvi dvosjedi nazvani Brakeet (Thunderbolt) 21. prosinca iste godine.

Izraelci su izabrali da njihovi Block 30 i pored toga što imaju motor General Electric F110-GE-100, imaju standardni usisnik zraka dok su zrakoplovi Block 40 kasnije isporučivani s većim usisnikom. Osnovna vanjska vizualna razlika izraelskih jednosjeda u odnosu na obični F-16C Block 30 je produžetak zadnjeg dijela korjena vertikalnog stabilizatora koje je vrlo slično kućištu padobrana kod zrakoplova F-16A i B RV Norveške. Međutim kod izraelskih zrakoplova nema padobrana već se tu nalazi elektronska oprema.

Izraelski F-16C i D Block 30 ne nose američke AIM-120 AMRAAM ali su zato tu domaće Derby.

Dvosjedi također imaju ovu izmjenu a osim toga su prepoznatljivi i po tome što se na leđnom dijelu zrakoplova, između kabine i vertikalnog stabilizatora nalazi kutijasto kućište u kome se nalazi sustav za protuelektronska djelovanja.Postoje još neke manje izmjene poput nešto većih navigacijskih svjetala koja se nalaze na bočnom dijelu usisnika zraa, a smatra se da u njima također ima i dodatne elektronike. Kod dvosjeda je zanimljivo i to što to nisu samo dvosjedi za obuku već se u zadnjoj kabini na borbenim misijama nalazi operator oružanog sistema.

Zbog svih spomenutih izmjena kod izraelskih zrakoplova došlo je do povećanja mase (kod dvosjeda sa 7900 kg praznog aviona na 9525 kg, maksimalna masa je 21770 kg što je čak za 4760 kg više) pa su morale biti izvršene izmjene i na stajnim trapovima i zrakoplovi su dobili nove kotače. U trećoj seriji isporučenih zrakoplova američki interni sistem za protuelektronska djelovanja Lockheed Martin Defense Systems’ (LMDS) AN/ALQ-178 Rapport III zamenjen je izraelskim Elta’s EL/L-8240.

Raketa vazduh-vazduh Python-5.

Kada je reč o drugoj elektronskoj opremi izraelski F-16 Block 30 posjeduju dorađeni radar AN/APG-68(V)1, prvobitni američki nišanski kontejneri Martin-Marietta Sharpshooter (degradirani AN/AAQ-14 LANTIRN) su kasnije zamenjeni domaćim Rafael Litening. Na zrakoplove je integrirano i izraelsko naoružanje, tu su elektrooptički infracrveno samonavođene rakete zrak-zrak malog dometa Python 4 i Python 5 dometa 15 odnosno 20 km kao i aktivno-radarski samonavođene Derby koja ima domet oko 50 km. Opcija je da se mogu dobiti inercijalno i televizijski (ili IIR) vođene rakete zrak-zemlja AGM-142 Popeye I i II (Have Nap ili Popeye Lite) dometa 78 odnosno 320 km.

Osim toga zrkoplovi su zadržali mogućnost nošenja američkog naroužanja, infracrveno samonavođenih raketa zrak-zrakAIM-9L i M “Sidewinder“ dometa do 18 km, vođenih raketa zrak-zemlja AGM-65 “Maverick“, laserski vođenih bombi GBU-12, GBU-16, GBU-27, inercijalno i GPS vođene bombe iz porodice JDAM GBU-31, GBU-32 dometa do 28 km, zatim malogabaritne GBU-39SDB (Small diameter bomb) dometa do 110 km.

Karakterističan kokpit dvoseda F-16D Block 52+. Na fotografiji je poljski avion.

U svibnju 2009. godine Izrael je odlučio da nastavi s osuvremenjavanjem zrakoplova F-16C i D koji su u programu Barak-2020 dobili dobar dio sistema i opreme najmodernije varijante u RV Izraela F-16I Soufa (Block 52+) kako ostali u naoružanju i nakon 2020. godine. Prethodno su dorade ispitivane na jednom dvosjedu F-16D koji je podvrgnut veoma rigoroznim testiranjima

Prvi nadograđeni zrakoplov završen je krajem studenog 2010. a radovi su obavljeni na nivou eskadrile uz nadzor osoblja iz Tehničke jedinice broj 22 koji predstavlja središnji servis za održavanje RV Izraela. Nakon što je prvi Barak-2020 prošao kroz inspekciju i nakon što je krajem siječnja 2011. predstavljen u zrakoplovnoj bazi Hatzor, donešena je odluka da se svi avioni Barak dovedu na ovaj standard a čitav posao završen je u listopadu 2014. godine.

Izviđački kontejner RecceLite i nišansko-navigacijski Litening.

Standard Barak-2020 obuhvata ugradnju novog gornjeg elektrooptičkog prikazivača (HUD), novih suvremenijih donjih kolor prikazivača, Elbitov prikazni sistem na kacigi pilota DASH (Display and Sight Helmet), sistem za protuelektronska djelovanja, sistem za kontrolu leta, kontejner RecceLite s elektrooptičkim i infracrvenim kamerama, sistemom za snimanje podataka i njihov prijenos u realnom vremenu preko data-linka.

Od naoružanja zrak -zemlja tu su elektrooptički i satelitski navođene bombe SPICE (Smart, Precise Impact, Cost-Effective) koje predstavlja stand-off oružije dometa i do 100 km. U principu SPICE predstavlja komplet elemenata za modifikaciju klasičnih američkih nevođenih avio bombi Mk81 (SPICE-250) , Mk83 (SPICE 1000) i Mk84 (SPICE 2000). Tu su takođe i CCD/IIR plus GPS/INS vođene krstareće rakete Delilah dometa do 250 km, piše Tangosix.rs.

Tagovi: