Ako jedna doza krvi spašava tri ljudska života, onda ih je Anto Pranjić, iz naselja Škulji nadomak Turbeta, sa svoja 164 dobrovoljna darivanja u proteklih 50 godina, spasio blizu pet stotina. Činio je to, kaže, od 1971. godine nekoliko puta godišnje, iz čiste ljudske potrebe. Nažalost, posljednjih nekoliko godina, u ovoj humanoj misija zaustavila ga je bolest, piše federalna.ba.
"Svaki put kada smo ga zvali na akciju, davao je krv - svaki put se odazivao. Želimo apelirati na mlade da se i oni što više uključe", kaže Danijel Čakarić, tajnik Crvenog križa općine Travnik
No, kako animirati mlade na dobrovoljno darivanje kada ni oni koji redovno daruju krv - nemaju skoro nikakve pogodnosti. Tako na području općine Travnik tek dio darivatelja dobije samo besplatne markice. Većina od njih 200 ostane i bez ovog zakonskog prava, jer Vlada za ove potrebe općinskom Crvenom križu dodijeli sredstva za njih petinu.
Čakarić ističe da županija uopće ne poštuje federalnu odluku o oslobađanju participacije za one dobrovoljne darivatelje krvi koji su darioali krv deset puta ili više: "Mi samo dobijemo određeni novac koji uspijemo podijeliti određenim darivateljima"
Potvrđuju ovo i u nadležnom ministarstvu, pojašnjavajući da će ovakvu praksu nastaviti i narednih godina.
"To je svake godine 20.000 maraka - oni se svake godine raspodjeljuju dobrovoljnim darivateljima krvi. Mi znamo da to nije dovoljan iznos, da bi to trebalo puno više, ali to je ono što u ovom trenutku ministarstvo može - to smo dali, tako će biti vjerojatno i iduće godine", navodi ministar zdravstva SBŽ-a Anto Marić (HDZ BiH).
Da mogućnosti ima, potvrđuje činjenica da je u županijskom proračunu i ove godine 900 tisuća maraka izdvojeno za parlamentarne političke stranke, dok se za dobrovoljne darivatelje krvi ovaj iznos izdvoji za 45 godina. I što je još tragičnije, za Antu s početka priče, koji uskoro ide na operaciju očiju, novac će pokušati osigurati Crveni križ. A on je spasio stotine života.
Dnevnik.ba