Sud BiH produžio je pritvor za dva mjeseca četvorici uhićenih Bošnjaka zbog sumnji da su počinili ratni zločin nad Hrvatima u Križančevom selu nadomak Viteza u prosincu 1993. godine. Pritvor je produžen, i to u trajanju od dva mjeseca, Almiru Sarajliću, Kasimu Kavazaviću, Šaćiru Omanoviću i Sadiku Omanoviću.
Krajem studenog 2018. godine pritvor je prvotno određen četvorici bivših pripadnika Armije RBiH osumnjičenih za zločin u Križančevom selu. Sud BiH produžio im je pritvor krajem prošlog tjedna.
Podsjetimo, SIPA je nedavno na području Viteza, Zenice i Sarajeva, uhitila osmoricu Bošnjaka, bivših pripadnika Armije RBiH, a po naredbi Tužiteljstva BiH, osumnjičenih za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima hrvatske nacionalnosti u Križančevom selu kod Viteza.
Prema priopćenju Tužiteljstva BiH, osumnjičeni su, a među njima su i bivši zapovjednici te pripadnici Armije BiH, uhićeni na više lokacija u BiH zbog sumnji da su počinili jedan od najtežih ratnih zločina nad Hrvatima u BiH. Uhićeni su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Šaćir Omanović, Kasim Kavazović u Sadik Omanović.
Osumnjičeni su da su kao zapovjednici i pripadnici Armije RBiH s prostora Središnje Bosne i Viteza postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba za vrijeme rata.
Osumnjičeni, Ibrahim Purić kao zapovjednik 325. brdske brigade i zapovjednik taktičke grupe TG Sjever 3. korpusa, Ibrahim Tarahija kao zapovjednik 3. bataljuna 325. brigade, Nijaz Sivro u svojstvu pomoćnika zapovjednika za sigurnost 325. bbr., Rušit Nurković u svojstvu pomoćnika zapovjednika za moral, IPD i vjerska pitanja, kao i predsjednik Komisije za razmjenu, te Šaćir Omanović, Sadik Omanović, Almir Sarajlić i Kasim Kavazović, prilikom planiranog i pripremljenog napada na vojnike HVO-a i civilno pučanstvo hrvatske nacionalnosti Križančevog sela, Šafradina i Dubravice u Vitezu, u kojem je strijeljano najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se prethodno predali te lišene života dvije žene hrvatske nacionalnosti koje nisu sudjelovale u borbenim djelovanjima, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija, odnosno, zaštiti ratnih zarobljenika i civilnih osoba.
Križančevo selo, odnosno, stradanje hrvatskih civila i zarobljenika HVO-a, smatra se najvećim stratištem hrvatskog naroda u BiH od Armije RBiH.
Pokolj u Križančevom selu dogodio se 22. i 23. prosinca 1993. godine u okviru velike vojne i napadačke operacije Armije RBiH pod nazivom "Krvavi Badnjak" protiv postrojbi Zbornog područja HVO-a Vitez.
Tada su u borbama ubijena 44 vojnika, a prema podacima hrvatske strane veliki broj njih likvidiran je nakon zarobljavanja. Još njih 30 odvedeno je nakon zarobljavanja te naknadno likvidirano. Tijela tih ljudi također su bila teško unakažena. Po podacima hrvatske strane, u Križančevu selu je ubijeno više od 70 hrvatskih civila i vojnika.
Križančevo selo je zadnji zločin postrojbi Armije RBiH u 1993. godini, odnosno, tijekom 365 dana opsade i okupacije Lašvanske doline. Jedini kontakt Lašvanske doline s ostatkom svijeta u toj godini bio je humanitarni konvoj "Bijeli put" iz Hrvatske kojim su Hrvatima u tom dijelu BiH dostavljena hrana i medikamenti, a koji se za Hrvatsku vraćao, upravo 22. prosinca 1993. godine.
Unatoč činjenici da je dio pomoći iz Hrvatske koja je došla s "Bijelim putem" otišao Bošnjacima u selu Kruščica kod Viteza i Zenicu, postrojbe Armije RBiH odlučile su očito i "zahvaliti" na tome.
Tijela zarobljenih, pa likvidiranih, pripadnika HVO-a su nakon velikih napora obitelji žrtava i Zbornog područja HVO-a Vitez poslije gotovo dva mjeseca, u veljači 1994., dovezena u Vitez gdje je izvršena razmjena.
O brutalnim okolnostima stradavanja hrvatskih branitelja najbolje svjedoči činjenica kako su jednom zarobljeniku izvađene oči.
U napadu brigada Armije RBiH na Križančevo selo ubijene su i dvije žene, Matilda Pranjković i Kata Alilović. Selo je nakon pohoda Armije RBiH opljačkano, a kuće i drugi privatni objekti spaljeni.
G.L./Dnevnik.ba