Ona je u intervjuu za Radio Sarajevo, među ostalim, kazala kako Hrvatska treba podržati građansku Bosnu i Hercegovinu.
Piše: Ivan Crnjac / Bild.ba
Kako to samo lijepo zvuči. Zar ne? Kao što lijepo zvuči i da je bolje biti bogat nego siromašan te da je bolje biti zdrav nego bolestan.
Zamislite sada da ste, ne daj Bože, teško bolesni. Okej? Dođe vam netko i kaže: Pa čuj, ozdravi, to ti je bolje nego biti bolestan.
Na to liče i izjave koje daje Sandra Benčić ili njeni istomišljenici po pitanju BiH, poput Stipe Mesića, Drage Pilsela i Jadranke Kosor.
Da, građanska država zaista je lijepa ideja. Tu nema ništa sporno. Međutim, građanska država nije isto što i unitarna država na bh. način.
Kada u Bosni i Hercegovini zazivate građansku državu vi zapravo zazivate unitarnu državu. Zazivate dominaciju jačeg nad dvama slabijima.
Zazivate pokoravanje dvije skupine onoj brojnijoj trećoj. Kada u BiH zazivate građansku državu, vi zazivate zabranu homoseksualizma. Zazivate volju većine kojoj se manjina ima pokoriti. Zazivate zabranu pobočaja. Zazivate zabranu konzumacije alkohola. Zazivate zabranu konzumiranja osnovnih ljudskih prava. Zazivate zabranu slobode nacionalnosti i vjeroispovijesti. Zazivate sve ono što je, zapravo, poželjno u totalitarnim režimima, bili oni “lijevi” ili “desni”.
Zazivanje građanske države u BiH, u pravom smislu te riječi,je okej. BiH može biti građanska država i čak treba biti, ali kako kaže Miljenko Jergović, ne napoprijek.
Ne ukidanjem i dokidanjem ljudskih prava. Takva građanska, a zapravo unitrna i jednonacinonalna država u BiH bi probudila nerede. Prosvjede. Možda i građanski rat. Svi oni koji to zazivaju, to bi trebali znati.
Bosna i Hercegovina može biti građanska država tek onda kada se Hrvati i Srbi u njoj odreknu svojih kolektivnih prava jer shvate da im više nisu potrebna.
Bosna i Hercegovina može biti građanska država tek onda kada Hrvati i Srbi shvate da njihova prava više nitko ne ugrožava. Može biti građanska tek onda kada se ustavnim mehanizmima zaštite konstitutivnih naroda napravi takvo uređenje da će manje brojni narodi (Srbi i Hrvati) moći konzumirati apsolutno sva svoja prava bez da im budu nasilno oduzeta. To je put do građanske BiH.
Put do građanske BiH je poštivanje Srba i njihove volje kroz institucije vlasti, kroz poštivanje Hrvata i njihove volje kroz institucije vlasti.
Put do građanske BiH ne vodi nametanjem Željka Komšića i najavljivanjem “komšića na nižim razinama”. Taj put ne vodi tako da se volja Hrvata i Srba zanemari, nego zapravo suprotno, da se uvaži.
BiH već ima mnoge odlike građanske države. Od čak 13 parlamenata, kantonalih, entitetskih i državnih, svi se pune po građanskom principu – jedan čovjek jedan glas. Neki od njih su dvodomni. To je normalno u svim državama koje su federalnog karaktera!
BiH jest država federalnog karaktera. Normalno je da ima parlamente s dva doma, normalno je da različite skupine koje u njoj žive imaju institucionalni okvir koji će ih zaštititi. To nije nikakva neobična pojava, to je nešto što BiH čini, na kraće staze, funkcionalnom, a na duže staze čak i – građanskom državom.
Lako je reći: BiH treba biti građanska država. Zamislimo sada da se nekim pučem u BiH sruši aktualna vlast i da “prograđanski” orijentirana ekipa uz moralnu potporu Sandre Benčić, Drage Pilsela, Stipe Mesića i Jadranke Kosor odluči donijeti građanski Ustav. Jesmo zamislili? Tko bi, bogamu, činio ustavotvornu skupštinu? Ili spomenuti podupiratelji iz Zagreba to vide kao revoluciju koja teče? Komšića u maniri Castra koji će željeznom rukom slobodno vladati stotinjak godina ako ga jetra ne zezne?
Što će biti s onim nezadovoljnim skupima koje čine srž same BiH – a to su Hrvati i Srbi, što će reći Benčić, Pilsel, Mesić i Kosor kada na bh. ulicama budu stotine tisuća nezadovoljnih hrvatskih i srpskih prosvjednika?
Nema države bez jakog ustava. Nema patriotizma bez ustavnog patriotizma. Kakva bi to država bila kojoj preko 50 posto građana (Srbi, Hrvati i dio Bošnjaka) ne bi poštivali novi “građanski” ustav? Bila bi to država u kojoj bi se svaki dan čekalo kada će doći do nekog većeg krvoprolića i potpunog raspada svih segmenata društva.
Oni koji shvaćaju ‘p’ od političke teorije (i prakse!) to znaju, oni koji se žele dodvoriti nekom ili su dobronamjerno neupućeni kao Sandra Benčić – nemaju pojma.
A Radio Sarajevo, k’o i svaki probošnjački medij, njima podrži “građansku” i oni su sretni. Koliko si ti koji to podržavaš relevantan, nije važno, kao što ni provedba same ideje nije važna. Nek’ se priča što mi je ušima drago.
Dnevnik.ba