Rukometaši Hrvatske na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu pobijedili su europske (Španjolska) i sinoć svjetske prvake, Francusku (23:20), a neće igrati za medalju, prenosi Večernji.hr
Igrat će za peto mjesto sa Šveđanima i to u danskom Herningu ove subote. Ovo će biti četvrti put da igramo za peto mjesto na Svjetskom prvenstvu.
Prvi put smo igrali 2007. u Njemačkoj i pobijedili smo Rusiju (24:35), potom smo 2011. u Švedskoj bili bolji od Islanda (34:33), a 2015. u Dohi izgubili smo od Danske (24:28).
Zašto ne igramo za medalju ako smo pobijedili europskog i svjetskog prvaka?
Odgovor leži u Brazilu. To je bila jedina utakmica koju smo morali pobijediti u drugom krugu. A nismo pobijedili. I tu je najviše odgovoran Lino Červar.
Jasno, on to neće javno priznati, ali duboko u sebi zna da je pogriješio. Nekoliko puta...Događa se i najboljima
Svaka čast dečkima
- Nakon šokantnih poraza od Brazila i Njemačke dogodio se i treći šok neposredno prije našeg susreta protiv Francuske. Brazil je pobijedio Island i bodovno nas dostigao i odlazak na kvalifikacijski turnir je visio u zraku. Trebao nam je bod ili pobjeda protiv Francuske. I uspjeli smo.
Svaka čast dečkima kako su odigrali cijelu utakmicu, posebno je dobra bila obrana. Mi smo protiv Španjolske, Njemačke i Francuske primili samo dvadesetak pogodaka. To ne može svatko. Ispunili smo cilj po koji smo došli, a to je odlazak na kvalifikacijski turnir za Tokio – istaknuo je Červar.
Protiv Francuske obje reprezentacije imale su iste uvjete? – pitali smo našeg izbornika.
- Sve je bilo u redu – rekao je Červar. Ruku na srce, Francuska nije igrala s najjačom postavom cijelo vrijeme. Njihov izbornik Dinart dosta je ispremiješao svoje igrače i tako potpuno razbio ritma svoje igre. Isto je Dinart postupio i lani u Zagrebu, na Europskom prvenstvu, ali tu priliku nismo iskoristili.
- Mi smo ponuđeno uzeli. Zašto ne? No, Francuska je uvijek jaka, bez obzira u kojem sastavu igra. Ne umanjuje to nikako našu veliku pobjedu. Bila bi velika šteta da smo drugi krug završili s tri poraza – istaknuo je Marin Šego, jedan od junaka pobjede nad Francuskom.
Igor Karačić jedva je stajao na nogama nakon susreta.
- Sve me boli. Ne znam za što da se prvo primim. Nisam računao da ću morati igrati ovako puno, ali nas je Cindrićeva ozljeda poremetila. Duvnjak i ja morali smo ponijeti još veći teret. Imali smo sjajnog Šegu na vratima, odlučnu obranu, zaustavili smo u potpunosti njihove kontre i polukontre.
Cijelu utakmicu smo kontrolirali rezultat. Šteta što smo zbog jednog lošeg dana upropastili ovu lijepu priču – priča Karačić.
Kad već nismo u poziciji da igramo za medalju, velika utjeha je što smo na ovom SP-u dobili tri nova igrača – Šipića, Mandića i Vrankovića. Ali i vratara. Jer, Šego je na svim utakmicama, osim protiv Brazila gdje je, zbog igre sedam na šest, više bio na klupi nego na vratima, branio odlično. I red je da i on ode na svoje prve Igre.
Domagoju Duvnjaku, kapetanu Hrvatske, kapa do poda. Igrao je sigurno puno više nego što je očekivao. Iz istih razloga kao kod Karačića, morao je igrati na granicama izdržljivosti.
- Nije se bilo lako dići nakon dva stresna poraza. Znali smo da, ako želimo na kvalifikacijski turnir za OI, ne smijemo izgubiti od Francuske. Dogovorili smo se da svi morali dati zadnje atome snage. Ova pobjeda je nagrada za sve ono što smo napravili u Münchenu. Zaslužili smo otići u Herning, zaslužili smo otići na kvalifikacijski turnir za Igre i na kraju zaslužili smo da odemo u Tokio. Još da nije bilo tog nesretnog Brazila... – rekao je Duvnjak.
I protiv Francuske je bljesnuo debitantski trojac Vranković-Mandić-Šipić. Sva trojica igrali su kao lavovi. Za njih nije bilo izgubljenih lopti u napadu,a u obrani ni rođenu majku ne bi pustili da prođe, a pogotovo ne tamo neki Francuzi.
Puno ih nije vjerovalo...
- Godinama sam slušao o toj super jakoj Francuskoj. I onda u svom debiju protiv njih upišem pobjedu. Nadam se ne i posljednju. Budućnost je pred nama, posebice pred nama mladima koji možemo igrati još pet, šest godina – zaključio je Šipić, dok je David Mandić dodao: - Vjerovali smo da možemo pobijediti Francusku. Al, znam da je bilo puno onih koji nisu vjerovali. Žao mi je što nismo izborili polufinale, žao mi je zbog tog katastrofalnog prvog poluvremena protiv Brazila. Ova generacija ima što reći na predstojećim velikim natjecanjima, pogotovo kada nam se pridruže oni koji zbog ozljeda ovdje nisu mogli biti poput Pavlovića, Mamića, Marića, Šušnje, pa na kraju krajeva smo drugi krug igrali i bez Cindrića – istaknuo je Mandić.
U polufinalu, u petak u Hamburgu, igrat će Njemačka – Norveška, te Danska – Francuska...
Dnevnik.ba