Dok se u američkom medijskom prostoru sve više rasplamsavaju strasti vezano uz nedavnu (26. lipnja) objavu informacije u The New York Timesu (koju je odmah prenio i The Washington Post) o navodnom plaćanju ruskih obavještajnih službi afganistanskim talibanima da ubijaju američke vojnike u toj zemlji (koje se sve više prenose i na tamošnju političku scenu), pri čemu jačaju optužbe protiv Rusije zbog „krvave urote“ s talibanima, čini se kako Rusija uzvraća udarac, shvaćajući svu besmisao argumentiranog branjenja od takvih napada za koje nisu predočeni nikakvi dokazi niti od strane američkih medija niti nadležnih tijela džavne vlasti. Očito je kako se Moskva rukovodi onom „napad je najbolja obrana“. A upravo se to isčitava iz najnovije vijesti pristigle iz te zemlje, piše geopolitika.news.
Posebni predstavnik ruskog predsjednika za Afganistan i direktor Drugog departmenta za Aziju ruskog MVP-a Zamir Kabulov izjavio je u subotu, 4. srpnja, kako, dok traju američke medijske optužbe protiv Rusije, američka obavještajna služba aktivno sudjeluje u trgovini drogom iz Afganistana. Pritom je kazao kako ta informacija ni za koga nije tajna i da svi, uključno i Afganistan, takve aktivnosti Amerikanaca uzimaju zdravo za gotovo, tj. kao činjenicu.
Ovdje treba podsjetiti kako je 29. lipnja američka obavještajna zajednica informaciju iz NYT, o ruskoj protuameričkoj uroti s talibanima, nazvala nepotvrđenom, a glasnogovrnik Pentagona Jonathan Hoffman isti je dan izjavio kako se o toj vijesti vrši provjera. Ali neovisno o tome, predsjednica Kongresa, demokratkinja Nancy Pelosi, 2. srpnja pozvala je na žurno uvođenje sankcija protiv Rusije, dok je senator iz redova demokrata Bob Menendez podnio amandman u zakon o vojnom proračunu za iduću godinu, kojim se omogućuje uvođenje sankcija protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina.
A kako to u SAD-u posljednjih godina često i biva, američka obavještajna zajednica uprvo je izvijestila Trumpovu administraciju kako ne postoje neposredni dokazi o sudjelovanju Moskve u uroti s talibanima, ali pritom nije niti isključila da se tako nešto moglo dogoditi. Drugim riječima –ostavila je dovoljno otvorenog prostora za daljnje unutarnje američke političke borbe, a zapravo, time vjerojatno i zatvorila mogućnost da Donald Trump realizira svoje nastojanje da na jesenski summit članica G7 pozove i ruskog čelnika Vladimira Putina. Ta je njegova najava, usprkos posve logičnom obrazloženju, prije nekoliko tjedana izazvala buru negodovanja od strane demokrata i njima odanih utjecajnih medija.
Trump je upao u washingtonsko „živo blato“ iz kojega će se teško izvući, osim (i uz veliko možda) ukoliko i sam na kraju ne pristane na njihovu igru. A do sada im je već ionako puno puta popuštao –očito, s njihove točke gledišta – ne i dovoljno.
Dnevnik.ba