“Napuštali smo Mariupol i hodali smo pješice 260 kilometara skrivajući se, hodajući samo noću, izbjegavajući svaki mogući kontakt”, rekao je. Plan je propao kada je skupina naletjela na rusku postrojbu i predala joj se.
Prebekova postrojba u svojim je redovima imala više stranaca, među kojima i tri britanska državljana. Nekoliko drugih stranaca napustilo je brigadu nedugo nakon što je krajem veljače izbio sukob.
Kako tvrdi, pridružio se redovima ukrajinske vojske još 2020. godine, želeći dobiti državljanstvo zemlje nakon što je odslužio trogodišnji ugovor. Tada se to činilo kao dobra ideja, budući da je linija fronte u Donbasu bila "stacionarna", dodajući da u tom trenutku "skoro" nije ispalio ni metak.
“Moj razlog zašto želim dobiti ukrajinsko državljanstvo je taj što sam ovdje upoznao ženu u koju sam se zaljubio. Imala je bolesnu majku i nije htjela otići iz Ukrajine”, rekao je Prebek, ne objašnjavajući kako je uopće završio u Ukrajini.
Prebek je služio u hrvatskoj vojsci pet godina. Tvrdi kako nije imao nikakvo pravo borbeno iskustvo i da je bio samo "pješadiji" u vojsci svoje domovine. “Pet godina sam bio pješak u hrvatskim oružanim snagama, to je sve”, rekao je. “Nisam prije bio uključen ni u kakve sukobe.”
Zatvorenik kaže da je imao malo iskustva iz prve ruke s krajnje desnim ukrajinskim jedinicama, poput pukovnije Azov. Iako je postrojba sudjelovala u bitci kod Mariupolja uz Prebekovu brigadu, imali su malo komunikacije i potpuno drugačije zapovjedništvo, tvrdi.
“Oni sudjeluju u obrani, ali mi imamo odvojenu zapovjednu liniju, potpuno odvojenu. Oni nisu dio ukrajinskih oružanih snaga”, rekao je.
Prebek se predomislio i tvrdi kako više nikada ne bi uzeo opružje u ruke, i da bi se vjerojatno pridružio "nekoj dobrotvornoj organizaciji" ili Međunarodnom Crvenom križu ako bude oslobođen. Stjecanje ukrajinskog državljanstva služenjem u vojsci bila je pogrešna odluka, priznao je.
“Želim preživjeti, želim živjeti. Ne želim više nikada u životu uzeti oružje u ruke. Želio bih se ponovno pridružiti ženi koju sam upoznao ovdje u Ukrajini i, možda, razgovarati više o istini da sam vidio što se ovdje dogodilo, kako su se prema meni odnosili oni koji su me zarobili”, rekao je. Prema riječima Prebeka, u pritvoru je dobro liječen, hranjen i pružena mu je potrebna medicinska pomoć.
Međutim, Prebekova sudbina ostaje neizvjesna s obzirom na njegovo strano državljanstvo. U Donjeckoj Narodnoj Republici (DPR) stranci se naširoko smatraju plaćenicima, a a status može borcu donijeti tešku kaznu, pa i smrtnu
On inzistira da je bio legitimni borac i pripadnik ukrajinske vojske. “Oni me smatraju zarobljenikom, ali još uvijek govore da sam plaćenik, da nisam službeno pripadnik ukrajinskih oružanih snaga”, rekao je Prebek. Prema međunarodnom pravu, borcima se smatraju strani dobrovoljci koji se – na osobnoj osnovi i na vlastitu inicijativu – pridruže oružanim snagama jedne od strana u oružanom sukobu.
Dnevnik.ba