Svestrani 35-godišnjak bio je viši asistent na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a nakon nekog vremena odlučio je napustiti taj posao te je sa suprugom Dorom i dvoje djece otišao živjeti na farmu Drijade u Šumberu, gdje je svakodnevno na ispašu vodio čak 120 koza. Tijekom jedne ispaše sinula mu je ideja da bi domaće životinje svojim kretanjem mogle proizvoditi električnu energiju, piše Index.
"Vlasnica farme Hela Liverić me upoznala s konceptom virtualnog ograđivanja. To je metoda bežične kontrole kretanja domaćih životinja, bez upotrebe fizičkih ograda na pašnjacima. Dok sam radio kao čoban, krenuo sam intenzivnije razmišljati o tome dok sam promatrao kako se životinje kreću, počeo sam čitati znanstvene radove povezane s tom tehnologijom i smišljati načine kako da pretvorim to kretanje u male količine električne energije koje bi omogućile tehnologiji virtualnog ograđivanja, ali i ostalim tehnologijama za precizno stočarstvo, da postanu autonomne, tj. da ne moraju koristiti potrošne baterije za svoj rad", prepričao je za Index 35-godišnjak koji je tada uvidio da nitko prije njega nije istražio to pitanje na primjeru domaćih životinja.
Zahvaljujući stipendiji dobio je priliku tri godine raditi u Finskoj kako bi svoju ideju pretvorio u djelo. S obitelji će se uskoro preseliti tamo, a svi su uzbuđeni zbog novog poglavlja u životu.
"Očekujemo ludu avanturu, ledenu egzotiku, suradnju na poslu iz snova s timom istraživača iz cijelog svijeta, upoznavanje novih ljudi, ubrzani razvoj mojih ideja, učenje novog jezika, učenje nordijskog trčanja i mlaćenje brezovim šibljem u sauni. Dora je skroz uzbuđena i cijelo vrijeme čita o Finskoj, uči finski i smišlja nam najefikasniji način bivanja u Tampereu. Ovo se ne bi ni događalo da nije zajednički projekt i avantura", otkrio je znanstvenik koji se na spomenuti natječaj prijavio na nagovor prijateljice.
"Kupio sam mjerače ubrzanja, krenuo pripremati eksperimente i prijateljica mi je rekla da sam lud ako se ne prijavim na to istraživanje. Od tog trenutka nije prošlo mjesec dana i već sam bio pozvan na Tampere University of Technology da izložim svoj koncept i prođem trodnevnu radionicu pisanja prijave", prisjetio se David.
"Koncept je koristiti elektromagnetske, triboelektrične ili piezoelektrične pretvarače u specijalno izvedenim mehanizmima paralelno s fotonaponskim panelima za proizvodnju električne energije na pašnjaku dok se životinje kreću. Pohranjivati tu energiju u punjive baterije ili superkondenzatore i pokretati razne senzore i mobilne tehnologije na samoj životinji na licu mjesta, tj. pašnjaka", pojasnio je David koji je te mehanizme istraživao za vrijeme doktorata u Laboratoriju za precizno inženjerstvo na Tehničkom fakultetu.
Cilj ovog stipendijom nagrađenog eksperimenta je u konačnici napraviti nosive uređaje za koze i krave koji bi zamijenili klasične potrošne baterije te bili dugotrajni i prenosivi. Tako bi znanosti dao doprinos kroz preciznu karakterizaciju kretanja domaćih životinja za vrijeme ispaše koju će i drugi istraživači moći koristiti u otkrivanju novih mogućnosti i mehanizama pretvorbe kretanja u električnu energiju.
Ono što mnogi o Davidu ranije nisu znali jest da znanost nije njegova jedina ljubav. Dok danju proučava stada, noću nastupa kao DJ pod imenom Dr. Smeđi Šećer, a priznaje kako uživa u svom "dvostrukom životu".
"U obje situacije sam bio čoban, a stado - stado. Moraš ga slušati i voditi mirisnim, bogatim, ovulirajućim pašnjacima da se ne rasprši i ne pobjegne nadzoru, već da je ta ispaša/zabava zajednički poduhvat i užitak. Bilo da pričamo o zelenoj biomasi ili o svježe iskopanim soničnim numerama. Bilo je to zanimljivo i ispunjavajuće u oba slučaja", ističe David te dodaje kako je u oba slučaja naučio puno o životu i ljudima, ali i o sebi.
Prije nego što napusti Hrvatsku, kao Dr. Smeđi Šećer u travnju će održati oproštajni nastup u Sarajevu za koji se s uzbuđenjem polako priprema.
"Krenuo sam pripremati novi mix i tu sam se dao dva dobra mjeseca u posao, a to sad čeka da mi sine završnica i egzekucija. Ako nešto i slušam, biram isključivo ploče koje sam zaboravio da posjedujem ili sam ih odbacio jer ih nisam viđao kao alat za plesni podij. Također, tu su i ploče koje beba izabere iz svoje police ili audiopriče koje sin stavi na gramofon. Vrlo opušteno i neprofesionalno. Ali ako ostanem sam doma, u toj situaciji ide neki psihodelični cifteteli, laiko, čoček, bugarske rečenice i slično", priznao je uz smijeh.
Dnevnik.ba