Raspudić o previranjima u BiH i položaju Hrvata: "Donedavno se to nastojalo prešutjeti"

Kako gledate na prava Hrvata u BiH i istupe Željka Komšića?

Daytonski sporazum je kompromis. Kompromis u kojem je svatko nešto izgubio i od nečega odustao, ali je dobiveno ono što je najvažnije, a to je mir. Mir. I stvari su u drugoj polovici 90-ih godina išle dobrim smjerom, onda je došlo do intervencije međunarodne zajednice, Barryjevih i Petritschevih amandmana, kojima je drastično promijenjen izborni zakon i prije 25 godina je stvorena ta situacija, konfliktna u Federaciji, gdje Bošnjaci, kada se politički slože, mogu Hrvatima nametnuti sve političke predstavnike. I to se dva puta događalo kroz takozvanu "Alijansu", kasnije i Platformu, iskorištena je jedna rupa.

Nitko nije ni razmišljao o Daytonu, o tome gdje se nudi jedan apsolutno bošnjački političar, iako ima hrvatsko ime i prezime, za kojeg onda glasaju brojni Bošnjaci i četiri puta su uzurpirali Hrvatima mjesto u Predsjedništvu BiH preko notornog Željka Komšića. To truje odnose između Hrvata i Bošnjaka, a s druge strane daje alibi srpskoj separatističkoj politici u BiH jer kažu: Pa zašto bismo mi odustali i milimetar od Republike Srpske, pa vidite što se radi Hrvatima u Federaciji, mi bismo bili sljedeći. Ta zemlja i danas, 30 godina nakon rata, jest protektorat međunarodne zajednice, imate figuru visokog predstavnika koji može smijeniti svakog izabranog predstavnika, dakle od općinskog vijećnika do člana Predsjedništva, a zadnje ste imali neviđenu stvar da on u izbornoj noći, nakon održanih izbora, mijenja izborni zakon, pa ako to nije lakrdija nakon 30 godina nefunkcionalnosti, ja ne znam što jest.

Ono što je prednost hrvatske pozicije u BiH jest to što Hrvati ne traže za sebe ništa drugo što ne bi dali i drugim narodima. Dakle, samo da se poštuje načelo konstitutivnosti naroda i ono što je dogovoreno u Daytonu, a minimum je da je svaki narod siguran da će sam birati svoje političke predstavnike. Hrvatska politika je tu bila pasivna, u nekim segmentima čak i izravno suprotstavljena Hrvatima u BiH, sjetimo se Stjepana Mesića i njegova djelovanja i izjava, no međutim stvari se malo počinju mijenjati. Nova američka administracija bila je tu vrlo jasna u svojoj izjavi u zadnjoj nacionalnoj strategiji da oni više neće sudjelovati u izgradnji država-nacija, tipa izgradnji građanske države u BiH, ovo što se nasilno pokušavalo, a nije dalo nikakve rezultate. Postoji svijest i o ovoj poziciji Hrvata u BiH.

Recimo, na zadnjoj raspravi na Vijeću sigurnosti od američkog predstavnika čujemo stalno konstitutivni narodi, što se donedavno nastojalo prešutjeti i prikazivati Bosnu i Hercegovinu kao nešto drugo. Dakle, otvara se jedan prostor sada za poboljšati poziciju Hrvata u BiH, ali tu je sada najvažnije naći odgovornog i svjesnog sugovornika na bošnjačkoj političkoj sceni jer onim mrcvarenjem Hrvata zadnjih 25 godina Bošnjaci nisu dobili ništa, ništa. Samo su dobili nefunkcionalniji i podijeljeniju Bosnu i Hercegovinu. Evo, pitajte bilo kojeg bošnjačkog političara ili birača Željka Komšića: "Što si ti dobio time što si 16 godina preko Komšića Hrvatima uzurpirao njihovo pravo da izaberu svoga predstavnika?".

Kako gledate na kandidaturu Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz "reda hrvatskog naroda"?

Pa evo, nastavak lakrdije. Taj čovjek je najprije podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava jer je on po nacionalnosti "ostali", nije ni Srbin, ni Hrvat, ni Bošnjak, nije pripadnik tobože nijednog od tri konstitutivna naroda pa se ne može kandidirati. Kad je ta tužba pala, evo ga sad kandidat, sad je Hrvat odjednom. Mislim, lakrdija potpuna.

Čini se da je to jedna od rijetkih tema oko koje se slažu Plenković i Milanović. Trebaju li oni ipak jasnije i glasnije artikulirati prava Hrvata u BiH?

Hrvatska se konačno treba ponašati kao suverena država i punopravna članica Europske unije i NATO-pakta. Treba postavljati neke uvjete i neka veta.

Ne treba biti nesvjesna vlastite veličine, ne možemo mi presudno utjecati kakva će biti politika Europske unije ili NATO-pakta prema Kini, Rusiji, ali ovo malo što nas zanima, što je naša granica i naš narod, pa valjda tu možemo imati nekakav utjecaj. Ali ta politika je bila kukavička, pasivno je slijedila direktive iz Bruxellesa ili američke ambasade donedavno i prepuštala je Hrvate u BiH svojoj sudbini, ali evo, nadamo se da će se to mijenjati.

Dnevnik.ba