Prije 27 godine Hrvati iz Fojnice doživjeli su egzodus koji je rezultirao progonom, ubojstvima te brojnim zločinima za koje ni do danas nitko nije odgovarao, piše Poskok.info.
Sve je počelo kršenjem sporazuma sklopljenog uz posredovanje međunarodnih predstavnika, a koji je Fojnicu kao posebnu “sanitetsku zonu” trebao zaštititi od scenarija kakav je ratne 1993. godine viđen u ovom srednjobosanskom gradiću. “Nož u leđa” Hrvatima Fojnice zabijaju dojučerašnji saveznici, bošnjački politički vrh i Armija BiH. U skladu s naputkom tadašnjih najviših bošnjačkih vojnih i političkih struktura, po kojoj je Armiji BiH naređeno da u svim sredinama gdje žive Hrvati glumi savezništvo s HVO-om, dok ojača vlastite redove, 2. srpnja ABiH napada Fojnicu.
Time počinje masovan progon hrvatskog stanovništva.
2. srpnja 1993. godine buknuo je rat u Fojnici. Oružane snage Armije BiH napale su dio gradića nastanjenog Hrvatima. Te večeri Fojnica je gorjela. Franjevački samostan i crkva nalazili su se između dvije vatre. pic.twitter.com/iV9imxKkM6
— Hrvati Bosne i Hercegovine (@hrvatiBH) July 2, 2020
Napadom je ujedno i prekršen sporazum o Fojnici kao takozvanoj “sanitetskoj zoni” koji su sklopili zapovjednik postrojbi HVO-a u Fojnici Branko Stanić, zapovjednik Armije BiH Nihad Kamenjaš i francuski general Filip Morion, tadašnji zapovjednik snaga UNPROFOR-a u BiH, podsjetio nas je Branko Stanić, jedan od potpisnika ovog dokumenta koji je grubo pogažen prije pune 27 godina.
Među najtežim zločinima koje je Armija BiH počinila nad hrvatskim stanovništvom Fojnice, Stanić navodi ubojstva 23 civila od kojih su neki živi spaljeni. Primjerice, 76-godišnja Luca Barbić i njezina kći Ana spaljene su žive u selu Šćitovo. Među ubijenim civilima su i fra Nikica Miličević i fra Leon Migić, gvardijan i vikar franjevačkog samostana u Fojnici. Na pragu samostana 13. studenog 1993. godine ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik Armije BiH. Osim 23 civila, među kojima su i gvardijan i vikar, braneći Fojnicu poginulo je oko 100 pripadnika HVO-a, njih 300 je ranjeno, a 50 fojničkih Hrvata prošlo je kroz logore Armije BiH. Većina je završila u logoru “Silos” u Kaćunima, u općini Busovača.
Zbog teške ratne prošlosti broj Hrvata u Fojnici danas je skoro prepolovljen. Na području ove općine prije rata živjelo ih je oko 5,5 tisuća.
Poginuli bojovnici HVO-a
U obrani hrvatskih ognjišta Fojnice u periodu od 02. do 10. srpnja 1993. godine poginulo je 17 bojovnika HVO. Među njima su i trojica prognanika zatečena na ovom prostoru. Njihova starosna dob (od 19 godina koliko su imali Slobodan Banović i Željko Milović pa do 62 koliko je imao Pero Božić) govori da su gotovo sve muške osobe morale biti mobilizirane za obranu kućnih pragova.
Brutalno poubijani civili i počinjeni ratni zločini
Sa prostora općine Fojnica stradalo je 18 civila a polovina njih u periodu 02.-10. srpnja 1993. godine. Najteže je bilo 03. srpnja kada je 8 civila brutalno ubijeno.
Anđelka Babić, rođena Bencun, supruga Mateše, rođena 1915. godine, izgorila je zajedno sa mužem Matešom 3. srpnja 1993. u vlastitoj kući. Kuća je bila sva od drveta i zapaljena, a oni ranjeni i nisu se spasili jer je plamen brzo svu kuću zahvatio. Kuću zapalila ABiH.
Mateša Stipe Babić, muž Anđelkin je rođen 1906. godine u selu Banji.
Ivo Mate Bošnjak, rođen 15.09.1911. godine u Gradina, Fojnica, ubijen je od ABiH pred svojom kućom u Gradini, 03. srpnja 1993. Pokopan pred kućom.
Ivan Marka Iviš, rođen 27.12.1985. u Gojevićima, Fojnica. Poginuo 03.07.1993. godine u 8.-oj godini života od granate ispaljene sa položaja ABiH iz Dusine u Gojevićima pomažući kupiti sijeno.
Slavko Ilije Katavić, rođen 19.06.1925. u Nadbarama, Fojnica. Ubijen od ABiH kao civil kod svoje kuće 3.7.1993.
Drago Ivo Krajina, rođen 06.06.1937. Ostružnica, Fojnica. Ubijen kao civil od ABiH kada su zauzimali Ostružnicu 5.7.1993. godine
Finka Krajinović, supruga Mirka iz Ostružnice, rođena 12.02.1925. Ubijena zajedno sa obitelji Milišić 3.7.1993. godine u Ostružnici. Izgorila u kući Milišića, nađeni ostaci pokopani izvan groblja.
Ivo Karlo Milišić , rođen 25.08.1930. Ostružnica, Fojnica. Ubijen zajedno sa ženom Katom i susjedom Finkom Krajinović – izgorio u zapaljenoj vlastitoj kući 3.7.1993. Pokopan uz izgorenu kuću.
Kata Milišić rođena Majić, rođena 6.6.1936. godine. Ubijena zajedno sa mužem Ivom i susjedom Finkom – izgorjela u zapaljenoj vlastitoj kući 3.7.1993. godine. Pokopana uz izgorenu kuću skupa sa mužem Ivom i susjedom Finkom Krajinović. Kuću zapalila ABiH.
Za ove, i druge zločine počinjene od strane ABiH nad Hrvatima općine Fojnica, nije nitko odgovarao i nije poznato da li su uopće vođeni postupci.
Pripremajući ovu temu HB.org je koristila brojne podatke iz različitih izvora, između ostalog i publikaciju Ubijeni Hrvati BiH 1991.-1995., koje je Svjetlo riječi izdalo u suradnji sa Istraživačko dokumentacionim centrom (IDC) iz Sarajeva. Iznenadilo nas je da nismo pronašli podatke o brutalno ubijenim Ivom Bošnjakom, Finkom Krajinović ili Nikom Martinovićem (ubijen 8.9.1993.).
U želji da dođemo do ukupnog broja stradalih Hrvata Fojnice konstatirali smo da hrvatske Udruge proizišle iz Domovinskog rata imaju na svom tužnom popisu 138 imena a IDC 30 imena manje. Ali to je neka druga tema.
Hrvati Fojnice danas, poslije 127 godina, nisu prezadovoljni svojim statusom. O tome govori i broj povratnika prema crkvenim podacima iz 2009. godine koji kažu da je u odnosu na 5.662 Hrvata iz 1991. godine u Fojnici danas 3.700 što je tek 65,3 %.
Dnenvik.ba