U utrci tko će prije do 400-njak KM subvencije, neki od županijskih zavoda su zbog prekapacitiranosti morali okončati poziv samo par minuta nakon njegove objave. Tako su Hercegovačko-neretvanskoj županiji sredstva podijeljena već u osam sati i tri minute, tri minute nakon što je Program postao služben.
Slično se dogodilo i u Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj, Srednjobosanskoj, Unsko-sanskoj, Zapadnohercegovačkoj, Sarajevskoj i Hercegbosanskoj županiji. Ukratko, skoro cijeloj BiH.
U Tuzlanskoj su županiji čak primijećeni i određeni propusti, a postoje čak insinuacije da se radi o zloporabama aplikacije kojoj se nije moglo ili se otežano prijavljivalo što je po sebi znakovito jer je za ovu županiju planirano najviše sredstava po svim projektima.
Kako god, indikativno je za zemlju koja još uvijek nije, a loše su naznake i da će uskoro riješiti temeljna pitanja svojega funkcioniranja, da njezini stanovnici bez obzira na naciju i vjeru cijelu noć iščekuju i onda bjesomučno skaču na jedan državni program pomoći kako bi došli do smo par stotina maraka koje će nekome značiti plaću. 400 KM u zemlji čija osnovna potrošačka košarica iznosi skoro 2000 KM. Negdje je pisalo, za dostojanstven život.
Ne znam je li bolja usporedba dijeljenje pomoći u ratu ili one skoro divljačke američke rasprodaje kada redovi kampiraju ispred trgovačkih lanaca kako bi po jeftinijoj cijeni došli do televizora ili ogledala za kupaonicu.
Pohvalno je svakako što se država, odnosno Federalni zavod za zapošljavanje u suradnji sa županijskim zavodima odlučio provoditi program sufinanciranja zapošljavanja koji u sebi sadrži nekoliko različitih potprograma za ugrožene skupine, no pitanje svih pitanja je, može li on odgovoriti mlade od odlaska i koliko država može pa i smije biti generator gospodarskog razvoja na ovaj način? Što kada prođe godina dana koliko mjere iz programa najviše traju? Koliko će poslodavaca zadržati svoje zaposlenike, a koliko će ih otpustiti jer se ipak ne mogu snaći na tržištu bez maćehe države?U društvu koje je naviklo djelovati ispod stola u svim sferama života i u kojoj su poduzetnici koji žele raditi čisto i pridonositi i sebi i drugima, pa i državi rijetkost.
Zato se iskreno nadamo kako je onaj komunikacijski šum iz Tuzle na kojega su upozorili upravo mladi poduzetnici koji bi u ovakvoj BiH željeli raditi pošteno, zaista samo to. Šum u komunikaciji i loš Internet. Sve drugo bi stavilo ogroman upitnik i na ovaj hvalevrijedan projekt. Koliko god i on usprkos pozamašnim proračunskim sredstvima koja se za nj izdvajaju bio samo mrvica na stolu opljačkane i osiromašene Bosne i Hercegovine.
I za kraj, svima onima koji nisu najbolje upoznati sa Programom za sufinanciranje zapošljavanja, a koji bi htjeli participirati kratko pojašnjenje. Programom sufinanciranja zapošljavanja, predviđena su sredstva u iznosu 40 000 000, 00 KM. U suradnji sa županijskim zavodima korisnici ovog programa su poslodavci, županijske službe za zapošljavanje, nezaposlene osobe dok su mjere na koje se može aplicirati Prvo radno iskustvo za mlade do 30, Zapošljavanje žena, Prilika za sve – mogućnost produljenog sufinanciranja zapošljavanja, Doprinos 500-2018 za zapošljavanje nezaposlenih osoba bez obzira na dob i radno iskustvo, Sezonsko zapošljavanje 2018., Javni radovi 2018., Tražim poslodavca 2018. te Služba u zajedničkim projektima kroz koju se omogućava zapošljavanje i obuka za povećanje kompetencija te stjecanje dodatnih znanja i vještina osoba, bez obzira na radno iskustvo, spol, dob i stupanj obrazovanja.
I kako ono kažu na tv reklamama, ukoliko ste se pronašli u nekoj od ovih mjera posjetite stranice Federalnog zavoda za zapošljavanje. Nadamo se da ćete postati pozitivni dio statistike zaposlenosti u BiH, te da ćete uskoro umjesto jednog od mjesta u autobusu za Njemačku, zauzeti mjesto na tržištu rada. Svakako, za plaću veću od 400 KM.
Dnevnik.ba