Njegov suborac, logoraš Marinko Ljoljo, prisjeća se trenutaka iz ratne prošlosti, svih tortura kojima je pokojni Dragić bio izložen, ali i poslijeratnog angažmana i volje da se do kraja bori za istinu.
Rat ga dočekao 1992. godine u selu Vrci, župa Obri-Kostajnica, a tu se s ostalim suborcima uključio u obranu. Kada je došlo do sukoba HVO-a i Armije BiH, ostao je u selu u okruženju, braneći svoj kućni prag sa svojim suborcima. Poslije velikih gubitaka morali su se predati, a nakon toga kreću torture, piše Vecernji.ba.
Ljoljo navodi kako je pokojni Dragić završio u logoru Osnovne škole u Parsovićima.
“Poslije toga su premješteni u Buturović Polje u privatnu kuću gdje su od svojih susjeda maltretirani i čak ubijani. Na njih se pucalo, neki su teško ranjeni, a neki odvedeni i nisu se nikada vratili. Poslije toga dovode ih u Muzej u Jablanici”, izjavio je Ljoljo kazavši kako je pokojni Zvonko Dragić bio 70-postotni ratni vojni invalid s teškim posljedicama boravka u logorima. Ljoljo ističe kako je pokojni Dragić bio neobično aktivan u ukazivanju na ratne zločine nad Hrvatima od Posavine do Neuma.
“To je detaljno obilježio i objavio u knjizi Ratne strahote Hrvata Konjica. Do zadnjeg dana se borio za hrvatsku slobodu, za stradalnike, a bio je i član HVIDRA-e kao i Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata. Bio je pisac, novinar.
Ispraćaj pokojnog Zvonke Dragića je u subotu u 15 sati ispred Gradske mrtvačnice Bijeli brijeg, a pokop je nakon toga na rimokatoličkom groblju Ortiješ, prenosi Večernji.
Dnevnik.ba