Naime, kako su rekli preživjeli zatočenici, ali i sam pokojni Bosiljko i pokojni Karlo Marić, nakon povratka s prvih crta bojišnice planina Bokševica i Pisvir, gdje su hrvatski zatočenici prinudno vođeni kao živi štit, da kopaju rovove i nose streljivo i hranu za Armiju, zatočenici su vraćani u podrumske prostorije logora „Muzej“ gdje su nastavljane njihove logoraške torture.
U podrumskim prostorijama logora „Muzej“ na poleđini kartonskih prospekt karti za Muzej NOR-a, Bosiljko je skrivajući olovku od logorskih stražara, iskazivao svoje teške dane progovarajući likovnim jezikom, stvarajući crteže s motivima slobode i zatočeništva, posljedicama rata, željama zatočenika za hranom, kavom i cigaretom, ljubavi prema supruzi Ankici i obitelji, žudnjom za vlastitim domom…
Zahvaljujući vlastitoj snalažljivosti i uz pomoć jednog zatvorskog čuvara, nakon razmjene hrvatskih zatočenika iz Jablanice 1.3.1994.godine, sačuvan je dobar dio crteža nastalih u logoru „Muzej“ koji danas svjedoče o zatočenicima iz ovog logora, ali i predstavljaju izuzetno vrijedne dokumente iz Domovinskog rata u BiH.
U organizaciji Hrvatske udruge logoraša ova likovna djela Bosiljko je izložio javnosti prilikom obilježavanja 28. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg – Bosne u studenom 2019. godine, na Izložbi pod nazivom „93/94“ gdje je uz oduševljenje mnogobrojnih uzvanika, nazočio i sin prvog hrvatskog Predsjednika Franje Tuđmana pokojni Miroslav Tuđman.
Mnogi su hrvatski zatočenici iz logora u Hercegovini tijekom Domovinskog rata u BiH ostavili veliki trag i zadužili hrvatski narod da ne dozvoli da padnu u zaborav, pok. Karlo Marić, pok. Zvonko Dragić, kao i pok. Bosiljko Kožul zvani Boso – navodi se u priopćenju Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata HNŽ.
Dnevnik.ba