Kao zapovjednik Ratnog zrakoplovstva bivše JNA u proljeće 1991. godine se pridružio Hrvatskoj vojsci. Odmah je imenovan za načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske. Na toj dužnosti je ostao do 1992. godine kada je došao u sukob s ministrom obrane Gojkom Šuškom, zbog neslaganja s njegovom politikom prema Bosni i Hercegovini.
Tus je bio i glavni vojni savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske (1992.-1995.), potom pročelnik Ureda za međunarodnu vojnu suradnju (1995.-1996.), a u periodu od 2001. do 2005. bio je šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a.
Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. godine u Bribiru kod Crikvenice.
Od 1968. do 1969. zapovjednik je 204. lovačkog avijacijskog puka, načelnik štaba i zapovjednik 15. divizije Protuzračne obrane, zapovjednik 5. korpusa Ratnog vazduhoplovstva i protuzračne obrane te od 16. kolovoza 1985. do svibnja 1991. načelnik RV i PZO-a u bivšoj JNA. Bio je član Komiteta Organizacije SKJ u JNA. Bio je prvi pilot koji je upravljao i ruskim MiG-ovima i američkim nadzvučnim zrakoplovima F-16. U JNA je imao čin general pukovnika.
Hrvatskoj vojsci pristupio je u rujnu 1991. Bio je prvi načelnik Glavnog stožera HV-a od 21. rujna 1991. do 22. studenog 1992. Nakon toga je član Vijeća narodne obrane RH te do 1. prosinca 1995. glavni vojni savjetnik predsjednika RH Franje Tuđmana.
Pročelnik Ureda za međunarodnu vojnu suradnju postao je od 1. prosinca 1995. do 12. ožujka 1996. Potom odlazi u mirovinu, ali se ponovno aktivira te je od 2001. do 2005. šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a u Bruxellesu.
U Hrvatskoj vojsci je dobio najviši čin, general zbora. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom hrvatskog trolista. Tus je, uz pokojnog generala Petra Stipetića, jedini bivši zapovjednik JNA kojem se u Beogradu sudilo u odsutnosti zbog veleizdaje i dezerterstva.
MORH: Dao je veliki doprinos u Domovinskom ratu
Izraze sućuti uputio je ministar obrane Mario Banožić. U nastavku prenosimo priopćenje MORH-a.
"Sve nas je duboko pogodila vijest kako nas je napustio stožerni general Anton Tus. S velikom žalošću primio sam vijest o smrti našeg Antona kojeg ćemo zauvijek pamtiti kao velikog čovjeka i jednog od utemeljitelja Hrvatske vojske", navodi se u sućuti ministra obrane Marija Banožića.
MORH u priopćenju ističe kako je general Tus imao povijesnu ulogu u formiranju Hrvatske vojske, kao i u profesionalnom organiziranju obrane od srpske agresije.
"Kao prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general Tus dao je neizmjeran doprinos stvaranju moderne Hrvatske vojske,vojske kakvu danas imamo, i na tome ćemo mu biti zauvijek zahvalni".
U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.). bog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osuđuje ga u listopadu 1991. i oduzima mu čin general-pukovnika JNA. S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s Predsjednikom.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992. kada, Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske. Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu. Bio je neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.
Nositelj brojnih odličja
Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja HV, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.
Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. veleposlanik je šef Misije Republike Hrvatske pri NATO. Bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu, ulaska RH u NATO (ulazak u intenzivirani dijalog svibanj 2001. te ulazak u MAP proces svibanj 2002.).
U čin generala zbora preveden je (1991.), a 2001. godine promaknut je u čin stožernog generala.
Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.
Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
Dnevnik.ba