Prije šest godina Daliborka Gajić i njen suprug su shvatili da im je u jednom trenutku u lisnici ostalo 50 KM, a ostao je još jedan mjesec da se preživi.
“Radili smo oboje, imali smo kredit za stan, kredit za auto i dvoje male djece. Ni stan, ni auto nisu bili nešto preogromni, nekih 50-ak kvadrata, auto solidan. Shvatili smo 30. prosinca da nam je ostalo nekih 50 KM za siječanj. Tada nam je mlađa kćerka bila beba. I mi smo shvatili da u takvom svijetu ne možemo opstati. Prvi razlog je bio financijski, ali i taj pritisak da nećemo moći platiti račune da preživimo, bez obzira na to što smo oboje zaposleni i radimo u solidnim tvrtkama. I onda smo počeli birati u kojoj zemlji želimo živjeti, a da to nije BiH“, priča Gajić za N1 i osvrće se na period kad su tek stigli u Njemačku.
Prvih mjesec dana bilo joj je jako teško, ali ima to veze s ustaljenim shemama koje su imali u Bijeljini.
“U Münchenu je sasvim nešto drugo. Njemačka ima sustav gdje su ljudi navikli da se pridržavaju određenih normi i zakona. Traži puno, ali i nudi dosta. Možemo se prilagoditi i to je ono što mi se dopada. Njemačka kao društvo pokušava uspostaviti određeni balans između kapitalizma i socijalnog davanja. Možete računati na to – koliko uložite da će vam i država pružiti mogućnosti da se osposobite u pravcima u kojima želite i u kojima možete”, ističe.
N1 je objavio opširniji prilog o iseljenicima iz BiH koji možete pogledati ovdje.
Dnevnik.ba