Žena je za dnevnik ispričala kako ju je poznanik silovao 2010. godine, a pet tjedana kasnije ustanovila je da je trudna. S obzirom da dolazi iz religiozne obitelji, pobačaj nije dolazio u obzir, piše Jutarnji.hr.
"Muškarac koji me silovao, tijekom cijele trudnoće tražio je da pobacim, a kad je shvatio da to neću učiniti, nastavio me psihički maltretirati i zastrašivati. Govorio mi je da će od djeteta napraviti uličara, davati mu alkohol, da će uništiti i njega i mene. Dva mjeseca prije djetetova rođenja banuo je bez najave u našu obiteljsku kuću, vikao i udario glavom o zid, što me uplašilo pa sam izjurila van. Sustigao me na stepenicama i uhvatio za ramena. Pala sam niz stepenice i prokrvarila. Posjetio me i u rodilištu i rekao da ga se nikada neću riješiti. Bila sam u silnom strahu da će nešto napraviti djetetu i meni. Nakon djetetova rođenja znao je nenajavljeno banuti u našu kuću, jednom i u pratnji svojih roditelja. Jednom prilikom istrgnuo mi je dijete iz naručja i tresao ga tako da je dijete od plača pocrvenjelo pa poplavjelo. Tada smo ga prijavili policiji i više nije dolazio u našu kuću", ispričala je 42-godišnjakinja.
Prema sudskoj dokumentaciji kojom raspolaže Jutarnji lisr, pet mjeseci nakon djetetova rođenja otac je od Općinskog suda u Zadru zatražio da mu se omogući viđanje djeteta. Bio je to početak mučnog sudskog spora oko skrbništva nad djetetom koji će uz niz dramatičnih obrata i proturječnih psihološko-psihijatrijskih nalaza i mišljenja potrajati šest godina.
Majka djeteta će nadležne institucije u tome sporu uporno uvjeravati da dijete loše podnosi susrete s ocem, povraća, mokri i nakon susreta s njim ima druge psihosomatske tegobe. Podastrijet će sudu i liječničku dokumentaciju o tome, a dječji psihijatar napisat će nalaz i mišljenje da susreti s ocem na dijete djeluju traumatizirajuće i da su rizični za njegov daljnji razvoj. Druga će ustanova, naprotiv, utvrditi da majka manipulira djetetom, okreće ga protiv oca i da je majci potreban psihijatrijski tretman.
Zaposlenice zadarskog Centra za socijalnu skrb ignorirat će Enine uporne tvrdnje da je dijete začeto silovanjem. U toj mučnoj sudskoj bitci za dijete, s mnoštvom kontradiktornih stručnih mišljenja i nalaza, brojna psihološko-psihijatrijska vještačenja, međutim, nije prolazio otac, već ona - majka, koja je tvrdila da je začela silovanjem, da ih djetetov otac psihički zlostavlja i da radi djetetove dobrobiti ono treba živjeti s njom.
U jesen 2017. donesena je presuda zadarskog Županijskog suda; dijete nakon šest godina zajedničkog života s majkom, bakom, djedom i ujakom presudom je dodijeljen ocu, a njoj je ostavljen rok od 15 dana da mu ga preda. Kada to nije učinila u predviđenom roku, u veljači 2018. policija joj je prisilno oduzela dijete i predala ga ocu. Majci je određeno pravo da ga vid jednom tjedno na dva sata, i to uz nadzor Centra za socijalnu skrb. Vrhovni je sud odbio njezin zahtjev za revizijom presude, a Ustavni joj je sud odbio tužbu.
"Upala sam u ralje sustava koji me osudio i prije dovršetka parničnog postupka o skrbništvu. Centar za socijalni rad u Zadru tretirao me kao sumanutu osobu koja konfabulira da je silovana, kojoj treba oduzeti dijete. Tvrdili su da mi je on partner ili suprug, iako sam ih uporno molila da ne koriste te izraze jer me to vrijeđa. Sedam godina su mi sudili, slali me na brojna vještačenja, a u veljači 2018. oduzeli su mi dijete i uništili i njega i mene. A onda je 28. rujna prošle godine Općinski sud u Zadru donio ovu oslobađajuću presudu u kojoj stoji da nema osnove za optužbu da sam lažno prijavila silovanje. Da je ova oslobađajuća presuda donesena ranije, da se suđenje za lažno prijavljivanje nije razvlačilo sedam godina, sigurna sam da se ne bi dogodilo da u veljači 2018. izgubim svoje dijete", kazala je 42-godišnjakinja.
Nade još polaže u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pred kojim je zbog oduzimanja djeteta tužila državu.
Dnevnik.ba