Ovo su službeni podaci Svjetskog ekonomskog foruma (WEF). Ali kako se plodnost razlikuje u Europi i što objašnjava ove razlike među zemljama?
Visoka plodnost u sjevernoj Europi, niska plodnost na jugu
Plodnost je općenito visoka u sjevernoj Europi, a niska u južnoj. Ova podjela sjever-jug bila je vidljiva prije 30 godina, što sugerira da su u igri duboko ukorijenjeni mehanizmi, a ne ciklični ekonomski faktori.
Jedan od prvih mehanizama je obiteljska politika koju imaju sve europske zemlje. Cilj ovih politika je pomoći obiteljima s djecom i omogućiti roditeljima (posebno majkama) rad, bilo putem dodataka, roditeljskog odsustva nakon porođaja i usluga njege male djece.
Ulaganje u usluge i financiranje varira između zemalja, međutim predstavlja oko 1,5 posto ukupnog BDP-a u 2015. godini u zemljama južne Europe i više nego dvostruko više u zemljama sjevera, oko 3,5 posto.
Troškovi vezani za roditeljsko odsustvo mnogo su veći u zemljama sjevera - ne toliko zbog duljine roditeljskog odsustva, koje u južnim zemljama može biti dugo, već zbog visine plaće, koja je na jugu znatno niža nego na sjeveru. Ponuda za brigu o djeci također je mnogo razvijenija na sjeveru, a udio male djece o kojoj brinu formalne službe za njegu djece, tj. osim obitelji ili rodbine, mnogo je veći.
Jesu li nordijske zemlje bile natalističke?
Znači li puno podrška koju na sjeveru daju obiteljima? Obiteljska politika u njihovom slučaju nije namijenjena povećanju broja rođenih, već roditeljima omogućava balansiranje između posla i obitelji.
Ove zemlje posebno nastoje promovirati rad žena. Stope ženske radne snage tamo su možda najviše u Europi, ako ne i na svijetu, ali i dalje su niže od stope radne snage muškaraca. A državna politika ima za cilj smanjiti ove praznine i na kraju postići rodnu ravnopravnost na tržištu rada.
Ideja koja je bila raširena prije nekoliko desetljeća je da su žene, kako bi se dogodilo više poroda, morale ostati kod kuće. Zapravo, u zemljama u kojima žene najviše rade imaju najviše djece. Stope zaposlenosti žena su najviše u sjevernoj Europi, a najniže u južnoj, a na sjeveru žene imaju najviše djece, a ne obrnuto.
Nejednakosti između muškaraca i žena slabije su izražene na sjeveru nego na jugu
Čini se da je važan faktor i status žena u odnosu na muškarce. Na jugu je nepovoljnije: nejednakosti između muškaraca i žena izraženije su kako na poslu, tako i u privatnoj sferi. Na primjer, podjela zadataka među parovima je niža.
I bez cjelodnevne brige o djeci često je izazov za oba roditelja zadržati posao, a jedan od roditelja možda će morati prestati raditi. Muškarci ne planiraju brinuti se o svojoj novorođenoj bebi nakon nekoliko dana, a žene ne žele biti isključivo mame kao što je bio slučaj kod njihovih majki ili baka; štaviše, parovi moraju imati dva prihoda kako bi održali svoj životni standard.
To je točno kako u Europi, tako i u mnogim drugim zemljama. Parovi zato odgađaju dolazak djeteta ako im nije moguće da usklade posao i obitelj. Odgađajući porod, neki parovi na kraju odustanu od njega.
Obiteljske politike u sjevernoeuropskim zemljama nemaju za cilj podržati plodnost, kao što je gore spomenuto. Umjesto toga, njihova relativno visoka plodnost jedna je od posrednih posljedica, koja nije nužno namjeravana u početku politika usmjerenih na promicanje jednakosti između žena i muškaraca.
Financijska kriza 2007.–2008. godine i kasniji pad plodnosti
Plodnost je ostala relativno visoka u sjevernoeuropskim zemljama tijekom protekla tri desetljeća, ali stopa plodnosti je oscilirala. Bila je u porastu početkom 2000-ih, a zatim se trend preokrenuo i pokazatelj je naglo opao nakon 2008. Ovaj preokret povezan je s financijskom krizom 2007.–2008. godine.
Ekonomska recesija i porast nezaposlenosti kao rezultat krize uistinu su budućnost učinili neizvjesnijom. Neki su parovi odgodili planove za rađanje djece u nadi da će doći bolji dani.
Smanjenje stope ukupne plodnosti (TFR) posljednjih godina varira u ovisnosti od zemlje. U Sjedinjenim Državama, između početka krize 2007. i 2018. godine, TFR je opao za 23 posto, s 2,12 djece po ženi na samo 1,73. U Velikoj Britaniji je pao s 1,96 u 2008. na 1,68 u 2018, što je pad od 17 posto. Iako Francuska nije izuzetak, smanjenje je bilo manje - manje od 8 posto između 2008. i 2018. godine- i počelo je kasnije kad su učinci ekonomske recesije sporije pogodili zemlju. Šok krize i efekti nezaposlenosti vjerojatno su ublažili izdašne socijalne i obiteljske politike u Francuskoj.
Zdravstvena kriza izazvana pandemijom koronavirusa bit će prilika da se još jednom provjeri ublažavajuća uloga obiteljske politike. Pandemija i ekonomska kriza koja je iz toga proizašla zaista mogu dovesti do pada nataliteta i TFR-a. Ako je tako, hoće li pad biti ujednačen u Europi ili izraženiji u zemljama s ionako najnižom plodnošću? Odgovor će doći za nekoliko mjeseci, kada se rode djeca začeta tijekom krize.
Dnevnik.ba