Article_Top_970x250

Petir: Kršćane proganjaju kao nikad! Džihadistički teror posebno raste u Africi, a kršćanstvo je na udaru i u Iraku i Siriji

zastupnica u hrvatskom saboru

Petir: Kršćane proganjaju kao nikad! Džihadistički teror posebno raste u Africi, a kršćanstvo je na udaru i u Iraku i Siriji

pro 27, 2020
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: AFP

Jedan je kršćanski portal nedavno objavio zanimljivu i tragičnu seriju naslova sa svih strana svijeta iz prošle godine: "Kršćanka osuđena na smrt živi na tajnoj lokaciji u Kandai, islamisti joj i dalje prijete"; "I dalje nepoznata sudbina otetih sjemeništaraca".

Ima još: "Ovo je 27. svećenik ubijen u Meksiku u zadnjih sedam godina"; "Pokolj u Nigeriji: islamisti usmrtili 17 kršćana"; "Papa: Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima"; "U Etiopiji ubijeno šest svećenika, spaljene crkve..."; "Pakistan: ubijen adolescent zbog izjave da je kršćanin", piše Slobodna Dalmacija.

Iz naše, zapadne perspektive, vijesti o progonu kršćana djeluju pomalo egzotično, jer Europa se već pomalo umorila od kršćanstva i jednostavno je ne zanimaju izvještaji svjetskih organizacija o progonima kršćana, koji su intenzivni kao malo kad u povijesti.

Prema prošlogodišnjem izvještaju organizacije "Open Doors", u svijetu je svaki osmi kršćanin u svijetu progonjen zbog svoje vjere, njih oko 300 milijuna (2013. zabilježeno je 100 milijuna), a ponajviše u 73 države, među kojima se ističu Sjeverna Koreja i Sahel, pojas afričkih država južno od Sahare.

Zabilježeno je povećanje broja ubojstava, diskriminacija, svakovrsnog nasilja, uskraćivanje zaposlenja, zdravstvene skrbi i liječenja, ali i zakoni protiv kršćana ili protiv obraćenja na kršćanstvo, a 11 tisuća crkava zatvoreno je ili uništeno. Od jedanaest zemalja u kojima je progon kršćana na ekstremnoj razini, Sjeverna je Koreja već osamnaestu godinu na prvome mjestu.

RADNI LOGORI

"Open Doors" navodi kako je u radnim logorima te države zbog vjere zatočeno između 50 i 70 tisuća kršćana. Na ljestvici slijede države koje su godinama u ratu i imaju vrlo izraženu islamsku fundamentalističku komponentu, poput Afganistana, Somalije i Libije, ali i Pakistana. Kritično je stanje i u Latinskoj Americi, gdje je, primjerice u Kolumbiji i Meksiku, ugrožen život svećenika i vjernika koji se suočavaju s problemom organiziranoga kriminala.

Na Bliskom istoku, gdje kršćanstvo postoji od prvih stoljeća, progon kršćana traje godinama: u Iraku je prije 2003. bilo 1,5 milijuna kršćana, dok ih danas ima manje 200 tisuća. U Siriji, koja je u ratu devet godina, broj kršćana pao je s više od dva milijuna na 744 tisuće. Osim toga, u svijetu je zabilježeno više od 8000 slučajeva zlostavljanja žena temeljenoga na vjerskoj diskriminaciji.

Hrvatski sabor je prvi put ove jeseni s 1,5 milijuna kuna pomogao progonjenim kršćanima u svijetu, a riječ je o amandmanu zastupnice Marijane Petir, koji je izazvao oštre kritike dijela javnosti, koja ne vjeruje da postoje progonjeni kršćani i smatra kako ta sredstva idu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Marijana Petir objašnjava kako su financijska sredstva iz hrvatskog proračuna namijenjena za stipendiranje mladih koji su progonjeni zbog svoje vjere, na način da im se omogući studiranje u Hrvatskoj te povratak u domovinu, gdje će pomoći u izgradnji svojih zajednica, te demokratskog i tolerantnog društva. Novac će biti namijenjen za njihove potrebe studiranja i smještaja tijekom studija u Hrvatskoj.

– Ovo je prvi put da je po usvajanju mojeg amandmana u hrvatskom proračunu osiguran novac kojim će se pomagati konkretnim ljudima u trećim zemljama progonjenima zbog svoje vjere u Krista – navodi Petir, ističući kako su kršćani trenutno najprogonjenija vjerska skupina na svijetu.

PETIR: NISU NI PROČITALI AMANDMAN

– O tome se uglavnom šuti, posebice među političkim elitama i u tzv. mainstream medijima, pa u javnosti ne postoji svijest da su progoni zbog vjere u nekih dijelovima svijeta tragična svakodnevica. I zato je potrebno podizati svijest o tom problemu, na čemu sam intenzivno radila u Europskom parlamentu s kolegama iz radne skupine Europske pučke stranke za međureligijski dijalog – objašnjava zastupnica Petir, koja se osvrnula i na negativne reakcije u hrvatskoj javnosti:

– Jedan dio onih koji su imali negativne reakcije nisu niti pročitali amandman, pa su govorili neistine i smišljali nevjerojatne konstrukcije i rekla bih da je velika sramota da govore ono o čemu se nisu informirali ni u osnovnim crtama. Ima i onih koji jednostavno preziru kršćane i to ne skrivaju, njihova je komunikacija, osim što je ravna jeziku ulice, čisti govor mržnje, a u nekim slučajevima idu čak i dalje.

Doživjela sam to nebrojeno puta, a nedavno sam vidjela i zastrašujuće komentare uz članak o svećeniku koji se pismom obratio vjernicima vezano uz blagoslov obitelji, no komentare koji su pozivali na linč i likvidaciju nakladnik nije uklonio niti su oni koji su uputili ozbiljne prijetnje privedeni licu pravde – iznosi.

Budući da neki kritičari tvrde kako ta pomoć ide Katoličkoj crkvi, odnosno Vatikanu, Petir objašnjava kako je riječ o okviru razvojne suradnje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, što znači da se odnosi na treće zemlje i riječ je o stipendijama za studente zemalja u kojima su islamistički teroristi još uvijek prisutni, kao i o državama u kojima vlada ne dopušta studentima koji su kršćani da upišu magisterij ili doktorat.

– Brojevi su vrlo zabrinjavajući: u Iraku je bilo 1,5 milijuna kršćana prije 2003., ali sredinom 2019. ta je brojka pala ispod 150 tisuća, na samo 120 tisuća, što je pad od više od 90 posto u 16 godina u samo jednoj generaciji. U Siriji je brojnost kršćanske populacije pala za dvije trećine od početka građanskog rata 2011., kad je kršćana bilo više od dva milijuna. Irački i sirijski vjernici ne mogu preživjeti još jedan genocid jer ih više neće biti!

U izvješćima se također dokumentira znatno povećan progon kršćana u južnoj i istočnoj Aziji, zemljama poput Indije i Mjanmara, gdje postoji sve veća prijetnja kršćanima od ekstremista čije je neprijateljstvo potaknuto kombinacijom nacionalizma i religije.

U Kini se provode razne mjere za suzbijanje vjerske slobode tako što se kršćane i druge vjerske manjine prisiljava da odbace svoju i prihvate kinesku kulturu, vjeru, životni stil i filozofiju. U Sjevernoj Koreji kršćani završavaju u kampovima za političke zatvorenike, gdje su podložni prisilnom radu, mučenju, gladi, silovanju i prisilnim pobačajima, a za dugogodišnji zatvor dovoljno je samo posjedovanje Biblije.

Džihadistički teror posebno raste u Africi: nakon što je Boko Haram oslabio, kršćanski poljoprivrednici u regiji srednjeg pojasa Nigerije podvrgnuti su brutalnim napadima – samo u 2018. godini tamo je ubijeno više od 3700 kršćana – kaže naša sugovornica.

Navodi kako je pokušaj donošenja rezolucije u Europskom parlamentu o genocidu nad kršćanima u Siriji i Iraku bio blokiran više od godinu dana od strane lijevih i liberalnih političkih skupina koje su željele riječ "kršćani" izbaciti iz naslova, tvrdeći da se kršćane ne progoni i da bi se na njihov spomen drugi mogli uvrijediti.

– I dok su se političari nadmudrivali glumeći sveprisutnu političku korektnost, kršćani iz Sirije i iz Iraka gotovo su istrijebljeni. Kad smo napokon uspjeli usvojiti rezoluciju u kojoj je Parlament pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti kršćane u Iraku i Siriji od ISIL-a, a Irak i Siriju da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda te da se sve počinitelje koji su na bilo koji način sudjelovali u ovim strašnim zločinima privede pred lice pravde, to se nije dogodilo – zaključuje Petir.

Slučaj Asije Bibi ili kako je novac važniji od svega

Marijana Petir navodi kako je aktivno sudjelovala u lobiranju za oslobađanje Asije Bibi, pakistanske katolkinje osuđene na smrt jer je tijekom poljskih radova pila vodu iz čaše za muslimanke, što je shvaćeno kao bogohuljenje, a pomilovana je nakon osmogodišnjeg sudskog procesa, što je potaknulo prosvjede s pozivima na linč.

– Intenzivno sam radila na njezinu slučaju zajedno s još nekoliko kolega u EU parlamentu cijeli mandat i do njezina oslobađanja moglo je doći puno ranije da je Europska komisija željela uvjetovati nastavak trgovinske suradnje poštovanjem vjerskih sloboda i prava u Pakistanu. Komisija je omogućila ulazak Pakistana u poseban Opći sustav povlastica OSP+, od čega Pakistan profitira godišnje s otprilike milijardu eura trgovinskog suficita s EU-om.

Kršenje ljudskih prava, zakon o blasfemiji i mnogo slučajeva poput Asije Bibi koji se guraju pod tapet navodi nas na zaključak da je novac još uvijek ispred ljudskih prava – rezignirana je Petir.

Dnevnik.ba