Nemili događaj o kojem zadnjih nekoliko dana bruji cijela Imotska krajina zbio se na lokalitetu Golo Brdo između Zagvozda i Imotskih Poljica (oko 7 km do granice s BiH) gdje je predator usred bijela dana napao Bikića koji je kao i svakog drugog dana čuvao stado od tridesetak krava po uzavrelom zabiokovskom kamenjaru, piše Agroklub.
"Bilo je to oko deset sati ujutro. Jednostavno se stvorio među kravama. Ja za kamen, on malo natrag, pa opet prema meni. Čim mu okrenem leđa kesi zube i sve gleda kako da me se maši. Ne smiš mu leđa okrenit. Uvatijo me neki strah, ne mogu vam opisat taj osjećaj", kaže navodeći da je bio sam u planini s trideset krava i "vučinom od brat bratu pedesetak kila".
"Nigdi nikoga. Međutim, to nije jedini problem. Popeo bih se ja na drvo, ali nemam na što. Sve niska jasenovina i grabovina", još u strahu prepričava svoj bliski susret s nemani kakvu još u životu nije vidio.
Strah, ali i slike, kako kaže, razvaljenih ralja, ni nekoliko dana kasnije, nikako mu ne izlaze iz glave.
"Nije to lako zaboraviti. Zamislite situaciju u kojoj pred vama u pustoši bez igdje ikoga stoji ogromna vučina gabarita koje u svojih pola stoljeća čuvanja stoke po biokovskim vrletima moje oko nije vidilo, a vidio sam svašta. Svakakvih beštija, najviše vukova. Ali takvo šta nikada", kazuje navodeći da su od straha i psi pobjegli.
"Glasno zacvilili i put pod noge, a ti se Luka bori. Sam Bog me je spasio", kaže. Cijelo to vrijeme, tih nekoliko minuta koje su mu trajale vječnost, imao je štap ispod ruke. Nije mu palo na pamet da s njim u ruci jurne prema predatoru.
"Branio sam se kamenjem jer njih hvala Bogu ima napretek. Vidim da od toga nema vajde. Sitim se štapine i počnem mahati. Ma jok, ni makac. Ne obazire se toliko na krave koliko na mene", opisuje naglašavajući da je bilo slučajeva da vukovi napadaju ljude u zaštiti mladunaca, čopora, ali nikad ovako.
"Sve mi je u tih par minuta prošlo kroz glavu, cili moj život. Straj me obuzeo, noge se odsikle, svaka dlaka mi se naježurila, a ladni znoj probio na svaku poru. Vani na suncu četrdeset, a ja dršćem k'o prut", opisuje nemilu situaciju.
Skupio je ipak hrabrost i krenuo "tih par presudnih koraka naprijed" prema njemu mašući štapom. "Na prvu se čak nije ni pomaka, a onda onako nonšalantno odšetao prema Golom Brdu", još su svježa sjećanja Luke Bikića na bliski susret o kojem bi se, tvrdi, mogao film snimati.
Nije ovo prvi put da su vukovi napali šezdesetčetverogodišnjeg pastira s Biokova. Prije nekoliko godina slična situacija se zbila nešto istočnije u Župi pod biokovskim klisurama gdje je tada spas potražio na stablu. Tada je, međutim, znao razloge napada. Na njega je navodno nasrnula vučica zabrinuta za mladunčad.
Nekoć su stanovnici Dalmatinske Zagore doista imali razloga za strah od vučje zajednice, pogotovo zimi kada su se, prema narodnoj predaji vukovi spuštali s planine i napadali ljude i stoku. No čovjek ih je nemilosrdno istrebljivao pa su, prema toj istoj navadi, vukovi čim bi namirisali čovjeka panično bježali u skrovite šumske brloge.
"Može biti da je tako. Ali vukova ima više nego ikada. Ja sam četvrta generacija svoje obitelji koja se bavi čuvanjem blaga. To je radio moj pradjed, djed, otac i sada ja. Na paši sam svaki dan već pedesetak godina. Nikada nisam čuo da su vukovi napali čovika koliko u zadnjih par godina. Istina, viđali smo ih", priča dalje navodeći da ne zna što se događa i radi čega su promijenili dosadašnje navike, ali zna da država radi krivo.
"Osokolile su se beštije. Znaju i oni da ih država štiti. Aj ti sada ubij vuka. Boge mi, ne gine ti tri miseca robije i četrdeset ijada kuna kazne. Nu šta ću ti još reć? Šta ne otmu vukovi, oće zmije poskoci. I njih da Bog očuva. Nakotilo se svakakve gamadi, samo je ljudi sve manje", revoltiran je.
Radi svih tih nemani, otkriva, unatrag koju godinu riješio se stada burskih koza. "Svaki misec jedna ili dvi manje i šta onda, ode ti cila godišnja zarada. Ovako radim za drugoga i najmirniji sam. Učuvaj Bože šta se događa. Strah me je sada i otić u planinu. A opet znaš i sam, moraš živit", govori Luka Bikić.
Dnevnik.ba